RTV Teorija i praksa

jednostavno zaboravile (na primjer LSCG). I najjača ćrnogorska partija (SKCG-DPS) je obrazovanje skoro u potpunosti zanemarila. Ono se u programskom dokumentu pominje samo jednom, uzgredno, kao pretpostavka demokratije, ali se ni ovlašno ne govori o samoj obrazovnoj politici, njenim zamislima i načinima realizacije modernog obrazovnog koncepta. O konceptu obrazovanja novih generacija, nacionalnim pravima koja se ostvaruju kroz obrazovanje, o socijalnoj politici u obrazovanju i si. nema ni jedne jedine riječi. Većina drugih parlamentarnih partija svoju obrazovnu politiku samo fragmentarno uobličava. Tako, na primjer, NS ističe samo dva elementa politike obrazovanja: da „obrazovanje treba da budę besplatno i kvalitetno ”, ada Skolski sistem treba više usmjeriti prema narodnoj tradiciji, tj. na detaljnij & izučavanje „tradicije kao fundamenta narodnog ku I turn og bica". Princip besplatnog obrazovanja ističe i SP, i dodaje mu još dva nova: garantovanje ,Jednakih Sansi" na obrazovanje, i neophodnu „ reformu obrazovanja koja će uporedo sa reformom privrednog sistema stvarati neophodne uslove za razvoj proizvodnih djelatnosti”. Potrebu reforme obrazovanja ističe i SNR ali ona je zamišlja kao „razvijanje prosvjete i školstva u svim stepenima, te ifunkcionalno-obrazovni sistem sa śro većim jedinstvenim elementima, sadržajima jugoslovenskim, evropskim, svjetskim”. SNR se zadovoljava samo ovim stavom o obrazovanju, slično kao i DSCG, koji isliče dvije nove dimenzije: „ skolovanje na maternjem jeziku na svim stepenima školovanja ”, i „ očuvanje moralnog i materijalnog poloiaja škole Kao šlo vidimo, pojedine političke partije ističu samo nęka od načela moguće obrazovne politike. Gledano pojedinačno po partijama, svi ti fragmenti su nedovoljni za konzistenlnu obrazovnu politiku. Jedini uočljivi izuzetak predstavlja programski dokument Partije socijalista Crne Gore (PSCG) koji je svojim biračima ponudio relalivno cjelovit koncept modernog

60