RTV Teorija i praksa

Tako, na primjer, u prvoj struji je karakterističan LSCG koji svoju čitavu kulturnu platformu svodi na zalaganje za „njegovanje kulturno-istorijskih tradicija crnogorskog narada, djelova drugih narada koji źive u Crnoj Goń". Uz to se zalagao za „zaśtitu prirodnih vrijednosti Crne Gore”, i budući da „Crna Góra pripada evropskoj kulturi i civilizaciji” podržavao je evropsku orijentaciju tadašnje Jugoslavije. Na drugoj strani NS smatra da je „prožimanje sa ostalim kulturnim krugovima Balkana, Evrope i svijeta” moguće tek nakon temeljnog proučavanja (prije svega kroz obrazovni sistem) „naše izvorne narodne kulturę u svim aspektima, tj. tradicije kao fundamenta narodnog kulturnog bića”; a sve u cilju da „bi se izbjegle dosadašnje manipulacije u vidu pokušaja etnogenetičara-krivotvoritelja da se vještački nakalemi stablo srpske kulturę na korijene drugih jezika i kultura”. Treći smjer u razmatranju kulturnih tradicija akcenat stavlja prije svega na razvoj i afirmaciju „kulturę i kulturne baśtine svih narada i narodnosti u Crnoj Gori i SFRJ”, i na potrebu njihovog „medusobnog upoznavanja i prožimanja” (PSCG). To je onaj pogled koji se zalaže za medusobno upoznavanje i sintezu, a manje za isključivost i uslovne veze sa drugim „krugovima”'evropske civilizacije. Četvrti smjer tumačenja kulturne perspektivne u ovoj Republic! kreće se u rasponu izmedu „moralne obnove” dosadašnjih tradicija i traženja modernih parametara za političku kulturu koją bi bila kompatibilna sa demokratskim tokovima u svijetu. U tom kontekstu je interesantna teza iz programskih dokumenata SKCG-DPS i SP da je kultura u suštini najznačajnija pretpostavka demokratije. U programu SP se čak eksplicitno naglašava; „Političku kulturu doživljavamo kao uslov svih uslova ostvarenja demokratije...”. U składu s takvim poimanjem kultura se ne zarobljava u lavirinte tradicionalizma, već se tretira ne samo kao „izraz univerzalne slobodc, mišljenja i slvaranja nego i uslov i način življenja prcko koga se jedino może doći u dodir sa opštošću svih ljudskih napora, jednom rečju sa civilizacijom”. Dalje,

63