RTV Teorija i praksa

pripada manjim grupama (npr. umetnika, Ijudi koji se bave kulturom) gde se ne može očekivati obezbeđivanje sredstava za duži period. U istočnoj Evropi, izgleda, imajoš uvek mnogo idealista kojima je blizak radio, kažu neki autori, dodajući da je reč o naivnom (pa i romantičnom) verovanju da je demokratski imati nezavistan “radio-glas” posle godina državne kontrole. Nažalost, komercijalna stvamost je nešto drugačija... U Pragu od 13 gradskih stanica manje od polovine imaju udela na tržištu koji bi im omogućavao opstanak. Troškovi privatnog operatora ovde se kreću od 370 do 550 hiljada dolara godišnje, a najuspešniji mogu da zarade do 900 hiljada dolara. Svakako, to se odnosi samo na visokokomercijalizovane stanice tzv. „Рорformata”. Neke studije pokazuju da češki slušaoci prate u proseku program privatnih stanica 217 minuta dnevno, iako su u početku posle pada komunizma bili šokirani količinom reklamnih рошка na medijima gde ih je ranije bilo malo. Ipak, oni danas ne samo što prate sve to, nego priznaju da i reaguju na poruke te vrste koje im se upućuju. Lokalni operatori su uspeli da otkriju koje vrste raklama „bolje idu” - na televiziji to su one o Coca-Coli, sredstvima za pranje i artiklima koji se naručuju poštom, a na radiju se slušaoci najbolje sećaju oglasa banaka i „investicionih fondova”. Smatra se da Poljska i Mađarska, posle Češke, imaju druge dve najjače ekonomije u istočnoj Evropi, ali tamo još nije bila formirana slična asocijacija pa je privatnim difuzerima ostalo da nagađaju šta ih čeka u budućnosti. Prihod od oglašavanja na radiju u Poljskoj duplirao se u poslednjih šest godina dostižući sumu od 12 miliona dolara, ali od toga su veću korist imale nacionalne mreže od malih lokalnih stanica koje će se, po predviđanju stručnjaka, brzo osipati. S jeseni 1994. Poljska vladaje prvi put izdala licence za 142 privatne stanice, od kojih je većina odmah i počela da radi, a vlada je obećala da će izdati još oko 300 licenci tokom zime. To je, procenjuje se, više stanica od onoga što lokalna privreda može da izdržava. Stoga analitičari smatraju da će jačanjem privrede u tim zemljama broj konkurentskih stanica opadati, mada je proces fizičke, kvantitativne ekspanzije i dalje u toku. Asocijacija čeških difuzera lobira vladu da smanji broj izdatih licenci jer su šanse za opstanak mnogih umanjene... Takođe, postoji i otpor prema restrikcijama stranih ulaganja u ovoj oblasti. U Mađarskoj početkom 1995. još nije bila izvršena privatizacija, pa su postojale samo tri komercijalne stanice mahom za područje

27