RTV Teorija i praksa

Posle ovih pitanja koja se odnose na nedavne evolucije medija, želeo bih da čujem vaše mišljenje o problemima analize koja može da se obavi o ovim medijima, i to na tri nirvoa koja bismo mogli sukcesivno da posmatramo. Prvi nivo bio bi poverenje, zatim zahtev za razgovor i, najzad, treči, o vrstama medija. Što se prvoga tiče, ako prihvatimo da postoji realnost i da pođemo od nje, kako se, po vašem mišljenju, stvara to poverenje i kolika je vaša sloboda ukoliko se misli na značaj međusobne povezanosti teksta (što znači da informacija ne prestaje da se brani drugim informacijama, uključujući - na njihovom polazištu - i agencijske informacije), ukoliko se takođe vodi računa o značaju modela (mislim da ovde treba da postoje informativni arhetipovi, žanrovi koji su snažni i koji su modeli tog sveta poverenja) i ukoliko se, najzad, misli na tehnička ograničenja? Kristin OKREN; Mislim da je taj svet vrlo mali. To, uostalom, objašnjava velika monolitnost i veliki konformizam televizijskih žumala. Govorim o televiziji, ali se to takođe odnosi i na radio. Televizijski dnevnci u 13.00 i 20.00 časova toliko su isplanirani da vi uopšte nemate manevarski prostor. S vremena na vreme možete sebi da pružite luksuz, ako vam se neka informacija učini stvamo interesantnom, da izmenite početak ali kada gledate dva paralelna dnevnika u 20.00 vidite da je iskorak u stvari vrlo slab. Dakle, ukoliko razmišljamo uopšteno o ffancuskom sistemu, posebno je iznenađujuća krajnje neobična suženost okvira o kojem govorimo. On je sasvim mali zato što postoji jedna jedina agencija - AFP (Agence France Presse) koja snabdeva čitav ffancuski audiovizuelni prostor. Isto se odnosi i na veliku potrošnju slika putem sistema banke slika aktuelnosti. A zatim postoji drugi fenomen koji je, po mom osećanju, pojava onoga što u SAD-u zovu „politički korektno“ što je, u stvari, mnogo lukavije i mnogo suptilnije. Ta pojava postoji takođe i kod nas, gde egzistira pravi konformizam. To je, ako hoćete, jedna vrsta konformizma ambijenta koji nas obuzme i koji utiče da se o jednoj pojavi govori isključivo na određen način - na primer o sidi. Uglavnom je tako. Ovo nije kritika, treba shvatiti da je funkcija televizije toliko jaka da u nacionalnim dnevnicima, kao i u ovom u 20.00, više ne možete da menjate obrasce. Ivan LEVAI: Pitanje je hijerarhizacije informacije u odnosu na modemizaciju informacije. Svi mi obrađujemo isto testo. To ima svoje poreklo, dale su nam ga iste agencije, što znači da je danas u centru pažnje

40