RTV Teorija i praksa

između stvaralaca kiča, kičerskih sadi'žaja i kičerskog promišljanja i ponašanja recipijenta. Problematika u vezi sa šundom i kičom u kontekstu našeg kultumog miljea do sada nije sistematski i detaljnije istraživana, iako je nemoguće osporiti sav proteizam kiča u umetnosti, u kulturi življenja, u sredstvima masovne komunikacije i komunikaciji samoj - па našem tlu. Nesumnjivo je od značajnog interesa za širu društvenu zajednicu da se ta problematika prouči, sagleda pozicija i uloga kiča u opštem kontekstu kulture, umetnosti, masovne kulture i komunikacije, te ukaže na mogućnost revitalizacije habitusa nacionalnog kultumog identiteta i umetnosti utemeljenih na istinskim estetskim vrednostima. Istraživanje „Neki aspekti kiča u kontekstu masovnih medija i kulture“ (Centar RTS za istraživanje javnog mnjenja, programa u auditorijuma, 1995) sprovedeno je s ciljem da se utvrdi da li naša najšira javnost razume pojam kiča, da li je u stanju da ga identifikuje i da li ima izgrađenu kritičku svest o njemu. Posebna pažnja usmerena je na stavove žitelja Srbije kojima se identifikuje kič u mas-medijima i sredstvima masovne kulture (televizija, radio, štampa), te o kiču u oblasti umetničkog stvaralaštva. Takođe je valjalo utvrditi one repere, koji su, po mišljenju žitelja Srbije, najadekvatniji i najcelishodniji za suprotstavljanje kiču u našoj kultumoj praksi i stvaralaštvu. Rezultati istraživanja pokazuju sledeće: Razumevanje pojma kič, odnosno prepoznavanje sadržaja koji se tim pojmom označavaju i imenuju - važan je preduslov za sistematično, sveobuhvatno sagledavanje i usmeravanje tog fenomena u kontekstu masovne kulture. Stoga izuzetno ohrabmje podatak da svaki drugi stanovnik Srbije zna da kič označava nekvalitetno, neukusno, bezvredno delo (56%). Od svih mas-medija televizija je onaj koji prezentuje najviše kiča. To smatra trećina populacije Srbije (34%), a isto toliko njih je mišljenja da u programima radija i televizije ima, i to u većoj meri, neukusnih ili nedoličnih emisija i priloga (32%). S obzirom па to da još 28 odsto populacije Srbije smatra da u programima radija i televizije ima neukusa, ali u neznatnoj meri, pouzdano se može tvrditi da čak tri petine žitelja Srbije smatra da u programima pomenutih medija ima neukusa u većoj ili manjoj

83