SRĐ

22

® )

ш.

S R Đ

God. III. Dubrovnik. 30 Aprila 190Ф. Br. 8.

IZ RENESANSE. Slike iz bokeškog života. Vicko IVlatov Tripković (Podnopolski). VII. 1.

(Kraj).

Bilo je u jutro oko sedam i рб trećega maja 1902. Sunce је bilo ogrijalo Muo, Prčan i Stoliv, a otočić Gospe od'Škrpjela i sv. Đorđa kao dva galeba pozlaćenih krila kupala se ispred Perasta, preko kojeg je već poodavno Febo kola nagnao niz Dražin Vrt pojubiv Bajovu Kulu do na Mramore i prvim zrakama milovao rt sv. Matije u Dobroti. Uvalom I^ute u sjeni visoke strme planine razlijegahu se teški udarci ma|a, što djevičansku lit Raškova brijega pretvarahu u kolni put. Po gatima ispred svojih palata šetala se dva konta, Dobroćanina, koji kada su u stranom svijetu jedan bi za drugog poginuli, ali čim uđu kroz Verige jedan na drugog gledaju kao najkivniji dušmani. Ni „dobro jutro" jedan drugom da će nazvat! Ne jer se mrze, nego svaki hoće da je hegov grb stariji, pa očekuje da ga prije drugi pozdravi. Ta dva konta nijemo slušahu one udarce s Raškovog brijega. Udarci ti buđahu u duši nihovoj uspomene iz mladosti hihove. Brzo će da nestane tamo gustih grmena, koji bi dosta toga znali povijedati! Brzo će Dobrotom upregnuti pomamni vranci voditi u kočiji stranca, da gleda nihove puste palate, a nih konte sažajenem motri! I bi im u duši teško, kao što je teško u duši vlastelinu dubrovačkom, kad vidi mladu Konavoku ispred hotela „Imperiala" i kad mu Švaba gleda kneževo odijelo ovješeno u ormaru muzeja nihovog.