SRĐ

— 338 —

Glas Mitra kruvara, koji vikaše, što ga grlo nosi: „Beškota bijeloga, binica, kruva, kru...va!" bješe izmamio iz kuće Janku Tripovu i komšinicu joj Maru Spirovu da prifate h|eb. Jozo Tomašev idaše putem noseć u ruci košic' muša|a, koje je malo prije ubrao zagaziv u more pa prevrčuć po plitkom dnu kamene. — Dobro jutro! — nazva on prolazeć mimo Janku Tripovu i Maru Spirovu. — Dobro ti Bog dao! — prijatno mu odgovore obje noseć u ruci taj cas kupjeni kruh i hodeć s vrh gata prema nemu, pa odmah Mare Spirova prifati: — Danu ja, Jozo; ubrao si baš lijepih mu.su |a! — gledajuć Jozov košić. — Eto jesam, šjora, naredila mi ih konteša Mare, pa kako sam imao da nešto rečem Lazu u mlinu, a nega ne bilo tu, nego u potočilu kod ovaca, dok je š]egao ja ih usput ubrao ispod crkve — odgovori Jozo Tomašev zaustaviv se, a prevrčuć mušle u košiću kao od zabune, što ih je došao fatati u tudem selu. — Neka ga ja, dobro moje! I tako ih ima sva sila! Bo]e ti, nego Mu|anin! A oće li se konteša Mare koliko zadržat, doma"? — nadoveza Janka Tripova. : ,;i- Oće, šjora; konteša mi je rekla da ne će više u Triješće, jer joj taino vazduh ne prija. A i jest, spala je da je nije poznat — odgovori Jozo Tomašev uprijev kažiprstom u lijevi, a paocom u desni obraz, da pokaže kako je omršala. — Šjedni malo ja, šjedni! — ponudi ga na to Mare Spirova sijedajuć na pižuo ispred kuće, pa nastavi: — A konte Krsto, oće li se on zadržat koliko? — Ne znam Vi za pravo reći, šjora; ali oće najmahe jedne petnajest dana, jer će bit kum vjencani lcapetan Niku, a naviještene u crkvi bilo je jučer za prvi put — odgovori Jozo Tomašev donijev kamen, pa sijedajuć na n do noga Janke Tripove. — Vidiš, vidiš, kod vas tamo —• i pokaza rukom Raškov brijeg — jučer je bilo naviještene u crkvi, a mi amo ništa o tome ni da čujemo — reče Janka Tripova čudeć se kako preko Raškova brijega slabo glasovi dolaze, pa nastavi: — Dakle