SRĐ

— 386 —

Odmah se sjetih da će m'e biti stariea potražila, da joj što pricam o sinu joj, einovniku u jcđnom primorskom gradu. Ona sigurno mišjaše, pošto sam bio ncgov drug, da moram o nemu štogod znati. A varala se, jer mi vee davno ne bijašmo zajedno, pa tako ohladnosmo jedan prama drugome. — Ni meni ne piše već dugo — odgovori mi ona, kad joj rekoh da nemam od hega glasa. —■ Ne piše mi — ponovi. Pa se ko sjeti i poreco se: Lažem Vam, pisao mi je jednom — produži starica oeito bistrije, kao da hoće da ga odbrani od nečije podvale — pisao mi je kad sam bila bolesna... I pitao me je u pismu, je li mi što potreba.. . Sigurno bio bi se sjetio svoje majkel — Ućuta casom, pa osmjehnuvši se ]upko, djetinski, i pogledavši me veselo u oci, produži: — Znate što sam mu odgovorila? — Pisala sam mu da meni ništa ne treba, da sani se ja naucila trpjeti; samo nelca hemu i djoci mu dostajel... Ah! eto isto sjetio se svoje majke! Staricino lice, prićajući, čisto dobi blag izraz zadovo]stva, i moj se ]ubopitni pogled sukobi s nenim upokojenim. Dođe mi na pamet ne udovački život. . . Iza muževje smrti bješe joj ostao na brizi taj sin. Da nega i sebe prehrani, odluei se da služi po kućama, pa, poslije, nešto prištedjevši, poče da u gradu kupuje ženski sitnež: konca, igala, naranga i drugih kućnili sitnarija, i to nošaše na leđima u svoje selo da preprodaje. Time ona bješe sina odgojila i na nauke ga dala. Isprvice ne ideal bijaše, da ga zapopi; mislila je: biće čašćen od svoga stada kao i drugi popovi, pomoći će sebe i svoje, i, smijući se, nadodala bi: Za nih je i ovaj i onaj svijet! —' Ali sin se u naj]epši čas, kad ga jo tako rekuć već gledaia na otaru, usprotivi nenoj vo]i i, raspopivši se svojevo]no, upisa se na sveučilište. Od tada majci bijaše još grđe, nastadoše za hu prave oskuđne godine: gladni zimni i dugi, umorni, ]etni dani, kada se iz grada vraćaše sa svojom sitnom robom ne okusivši, preko cijeloga dana, ni zalogaja, a večeravši tek oso]eno divje zeje; i noći besane ugrožene miš]u, da joj sin oskudijeva u nepoznatom, tuđem svijetu. A kad se prve godine povratio sa sveučilišta, čisto zadiv|eno