Što da se radi?

_— Ne govori ništa, nemoj me opravdavati,

jer ću te zamrzit. — „Ja sam svemu kriva. Oprosti mili moj, što moja odluka zadaje tebi boli, — zadaje ih i meni također! Ali ja ne

mogu da uradim drugačije, i li ćeš doskora uvidjeti, da se upravo tako moralo postupat. O tom nema sumnje, druže moj. Slušaj. Ja odlazim iz Petrograda. Lakše će mi biti tamo, ddje me ništa neće sjećati prošlosti. Prodat ću svoje stvari, o dobivenom novcu živjet ću neko vrijeme, — gdje? u Tveri, u Nižnjem, ne znam, svejedno je. Davat ću lekcije iz pjevanja, naći ću zarade, jer ću se nastanili u kakvom velikom gradu. Ako ne nađem, uzet ću službu guvernante. Mislim, da ne ću oskudijevati, no ako bi se i to desilo, obratit ću se na tebe, a ti nastoj, da imaš nešto. 8otovoša novca za mene. Znaš, da imam mnogo potreba, mnogo troškova, prem sam Šštedljiva;. ne mogu da budem bez stanovitih stvari. Čuješ li? — ja ću primiti pomoć od tebe. I to neka ti bude dokazom, da mi ostaješ dradim... A. sad ćemo se oprostiti za uvijek! Idi u grad... ı to odmah, odmah! bit će mi lakše, kad ostanem sama. Sulra više ne budem ovdje — onda se vrati. Idem u Moskvu, tamo ću se ogledati i doznati, u kojem provincijanom gradu ima više izgleda ma privatne satove. Žabranjujem ti, da me praltiš na kolodvor. S Bogom, mili moj, daj mi ruku, da je posljednji puta stisnem. _ On je htio, da je zagrli, — no ona je tome stala na put.

__ Ne, ne treba, ne smiješ! Time bi povrijedio njega. Daj mi ruku. Vidiš, kako je snažno stlišćem. Oprosti mi!

10