Topola, Jan 01, 1887, page 72

70

Zašto n’jesi htjela poslušati savjet, koji ti je dalo ovo srce vjerno? Ifigenija. Što sam smjela, to sam učinila voljna. Arkad. Da prom’jeniš miso, još je i sad vr’jeme. Ifigenija. Ali kada nije to u našoj vlasti? Arkad. Ti držiš, da nije, jer te stoji truda. Ifigenija. A ti misliš, da jest, jer te želja vara. Arkad. Zar ćeš tako mirno sve na kocku stavit? Ifigenija. Ja sam to u božje postavila ruke, po čovječju višnji spašavaju ljude ; sve do toga stoji, kako prstom kažu. Arkad. Ja ti velju, stoji sve u tvojoj ruci. Već kraljevo samo razdraženo čustvo smrt pripravlja gorku onim inostrancim. Već odviknu davno i srce u vojske od krvave službe i žrtava teških. Da već mnogi, koga neprijatan udes zanese na tudja i daleka žala, i sam je u duši iskusio svojoj, kako da se čini onom siromahu,