Topola

70

Zašto n’jesi htjela poslušati savjet, koji ti je dalo ovo srce vjerno? Ifigenija. Što sam smjela, to sam učinila voljna. Arkad. Da prom’jeniš miso, još je i sad vr’jeme. Ifigenija. Ali kada nije to u našoj vlasti? Arkad. Ti držiš, da nije, jer te stoji truda. Ifigenija. A ti misliš, da jest, jer te želja vara. Arkad. Zar ćeš tako mirno sve na kocku stavit? Ifigenija. Ja sam to u božje postavila ruke, po čovječju višnji spašavaju ljude ; sve do toga stoji, kako prstom kažu. Arkad. Ja ti velju, stoji sve u tvojoj ruci. Već kraljevo samo razdraženo čustvo smrt pripravlja gorku onim inostrancim. Već odviknu davno i srce u vojske od krvave službe i žrtava teških. Da već mnogi, koga neprijatan udes zanese na tudja i daleka žala, i sam je u duši iskusio svojoj, kako da se čini onom siromahu,