Topola

34

Vuk.

Ne poznaš još me ti: planinski bog sam Pan Iz gora ki iziti htjeh ovi na blag dan.

Stojna,

Hrdja si i vedaš, satir Vuk ti si oni, Od vuka hudji dvaš, kad ovcu mu poni.

Vuk.

Satir sam liep i drag, me se ime svud slavi

Stojna,

Satir si crni vrag, i s roz’ma na glavi.

Vuk.

U mjesti ovemu meni se spravila, Kako najljepšemu, najljepša od vila.

Stojna,

U mjesti će ovemu bit’ tebi do mala, Kako najvećemu lupežu: vješala.

Vuk,

Ako ti se u kose ma ruka uplete, Poznat ćeš, što nose tej rieči proklete.

Stojna,

Kozju ako tu bradu razmršat ja počoh, Poznat ćeš, ko stadu tudjem te nosi grieh.

Vuk.

Da čeka', ne bježi.

Stojna.

Ne bježi, čeka’ ti.