Topola

bogoslužje sve više razgranjivaše u Rimu. Pod najraznolikijimi pridjevci, koji se ticahu budi cjelokupne države (Fortuna populi Romani), budi mnogostmčnih osebnih odnošaja, podigoše joj znatan broj hramova i molnicli. I u Antiju i Praenestah bijahu njezini hramovi glasoviti. Star! umjetnici pridavabu toj božici raznolike attribute, od kojih je najvažnije krmilo, koje ju oznacuje udesnicom ljudskih kobi. S istoga joj uzroka dadoše žezlo, a i rog obilja kao davalici dobre sreće, ili ju prikazivahu s mladim Plutom u naručju. Kasnije pomisljanje indiferentne božice kobi vidimo opet na onih umotvorih, koji ju prikazuju stojeći na kruglji ili na kotaču. Od postojećib ovećib umjetnina valja iztaknuti u Vatikanu Čuvanu kopiju u staro doba u Antiochiji kazivane Tyche od Euty chida iz Sikyona. Tu nosi božica kao zaŠtitnica gradova zidnu krunu na glavi, a u desnici Čuperak klasova, dočim joj se do uogu vidi bog Orontes. - Uz Fortunu §lолга§е se u Rimljana još kao božica positivne sreće Felicitas, kojoj je, kako se veli, Lucullo sagradio hram u Rimu, ukrašen po razorenju Korintha umjetninami od Mummijeva pliena. No ni tim se još ne bijaše udovoljilo vjerskoj potrebi. Rod Grka i kod Rimljana razvijaše se dapače malo po malo vjera u osobne zaštitne duhove pojedinih ljudi i naroda, koje Grci zvahu Daimono s, a Rimljani Genii. Pomišljahu ih nevidivimi savjetnici svakoga čovjeka, koga oni od njegova poroda sve do smrti prate kroz sve miene života opominjući ga i tješeći, te žrtvovahu im osobito na rodjendan vina, kolača, tamjana i vienaca.

86

Drugi odsjek.