Topola

111. Božanstva zemlje i podzemlja. Graeja.

stvarajućih prasila, jer potječe neposredno iz Chaosa. Kasnije dobi više ličnu i plastičku spodobu, ali se nikada ne dovi pravoj znamenitosti u grčkom kultu, jer ju već rano iztisnuše slična bolje na Ijudsku stvorena bića, kao što Rheja ; Hestija, Demetra i Themida. U Rimu bijaše znamenitiji kult božice Tellure, akoprem mu i tu puno smetaše bogoslužje Cerere i srodnih božanstva. Gaejin gdavni znamen jest to, da je ona rodilica svega života i rastenja u prirodi, te su ju s toga naročito pomišljali kao majku, koja se Ijubeznom skrbi brine za sve svoje stvorove. Takovom ju slavi Hesiod u „Djelih i Dnevih“ i star dodonaejski hymnus, u kom se veli: „Plodove daje nam Ge, s tog majčicom zovite Gaeju." No kao blagoslov i uspievanje davajuća božica jest ona, poput Demetre i drugih božanstva, i gojilja i hranilja mladeži, pa kao takovu ju naročito štovahu u Atheni. Ali ista blagoslov davajuća božica jest u drugu ruku i obćenit grob svemu, koji sve živo neumoIjivom strogošću vuče u svoje tamno krilo. S toga je ona za pravo božica smrti i podzemlja, koju uz Mane zazivahu, osobito i kod prisizanja na svečane ugovore kao svjedokinju prisege. U Rimu, gdje ju podjedno štovahu i kao bračnu božicu, stajaše njezin hram ondje, gdje je prije bila kuća Sp. Cassija. Svečane јој žrtve prinašahu, kada bi nastajalo i prestajalo doba sjetve. Na Paganalije üblaživahn nju i Cereru žrtvujući im sprasnu krmaču, čim su naročito mislili izmoliti rodno Ijeto. Stari umjetnici voljeli su ju prikazivati, kako joj samo pol tiela proviruje iz zemlje. Takovu ju vidimo na jednom reliefu rauzeja Chiaramonti u Vatikanu, gdje no mladoga Erichtkonija predaje pjestinji mu Atheni; jednako je prikazana i na reliefu Pergamskom, gdje no moli Atkenu za milost svojoj djeci, Gigantom. Izvrstna sjedeća statua božice Tellure (s nadpisom) nadjena bi nedavno u Rimu. I kod statuarnog prikazavanja vidimo Gaeju onaku; tako na akropoli, gdje no Zeusa moli za kišu.