Topola

100

Dmgi odsjek.

2. Rheja Kybela (Magna mater Idaea). Rheja nam je poznata kao kći Urana i Gaeje, kao žena Kronu a mati Zeusu i drugim Kronidom. Ali božtvom kulta bijaše, kako se čini, samo u vrlo omedjašenu obsegu, dok ju ne poistovjetiše s phryžkom Kybelom. Ta bijaše asijski symbol prirodne plodnosti, kao aegypatska Isis, te u Lydiji i Phrygiji obćenito štovana pod imenom „Velika majka“. Kada te zemlje počeše obćiti s naseobinami grčkimi, priedje njezino vrlo bučno (orgiastično) bogoslužje u Grčku, te bijaše na koncu drugoga punskoga rata preneseno i u Rim po savjetu sibyllinskih knjiga. Kralj pergamski Attal bijaše tom prilikom toliko udvoran, te je Rimljanom dao sveti kamen, koji je stanovnikom Pessina bio druga „Velika majka“. Stigavši taj kamen u Ostiju, odprati ga u Rim svečana procesija rimskih žena, i dan njegova dolazka u Rim (10. travnja) ostade stalan blagdan, koji se je slavio velikimi igrami pod praetorovim nadzorom. No to bogoslužje nije se ipak sve do carskog doba pravo udomaćilo u Rimu, jer mu Rimljanin ne smjede postati svećenikom. Tek za careva dobila je „Magna mater“ i njezino bogoslužje veću znamenitost, pošto su zaveli nov blagdan veoma strastvena značaja, kojim su ju slavili kao ploditeljicu oranica i vinograda. Taj se je blagdan slavio početkom proljeća. Prava domovina Kybelinu bogoslužju bijaše okoliš Pessina, vrletan i gudurast gorski kraj, naročito pak tamošnja gora Dindymos, radi česa ju takodjer i prozvaše Dindymene. Ondje obhadjaše ona bučno na kolih, vučenih od lavova ili pardala, uz zaglušnu glasbu daemonskih si pratilaca, Korybanta i Kureta. Mythi o toj božici jednako su divlje phantastički kao i čitav joj kult. Najpoznatiji je mythus o njezinu ljubavniku Attisu ili Atysu. To bijaše phryžki mladić tolike krasote, da ga je Velika majka bogova odabrala sebi za vojna. Vraćajući joj izprva milo za drago, izneлгjeri joj se naskoro i htjede oženiti kćer pessinskoga kralja.