Topola

122

Drugi odsjek.

kalno u zemljah na Hellespontu, jer ga stariji pjesnici ni ne spominju. On bijaše daemon svake bujne plodnosti u prirodi, sin Dionysa i Aphrodite. Od njega potjecaše plodnost koza i ovaca, on zaštićivaše i pčelarstvo i ribarstvo. No najviše ga držahn zaštitnikom vrtova i vinograda. Žrtvovahu mu magarce, što bijaše povod, te su pjesnici iznmili svakojakih šaljivih pripoviesti o Priapovu neprijateljstvu za to živinče. Osim toga prinašahu mu prvience snopova i poljskih plodova, te žrtve od mlieka i meda. S Venerinim bogoslužjem dodje i Priapovo u Italiju, a da ga ne poistovjetiše s nikojim domaćim poljskim bogom. Viša urajetnost težko da se je bavila tim bogom. Prilicno surove i bermolike kipove njegove, izdjelane od drveta, obicavabu namještati po vrtovib. Stalni mu attribute bijahu kosjer i kijača. 9. Sattirn i Opa (Ops). Prije nego počnemo govoriti o velikoj kulturnoj božici Demetri ili Cereri, od koje su Grci i RimIjani najviše molili blagoslov usjevom, i po kojoj najljepše prelazimo k pravim podzemnim božanstvom, spomenut ćemo još nekoje samo rimske bogove poljodjelstva i stočarstva. Najstariji od njih i najnarodnija božanstva svih italskih plemena jesu Saturn i Opa. Za Saturna bo pričahn, da je začetnik poljodjelst /u, voćarstvu i vinarstvu, te ga zato štovahu kao najvećega dobrotvora ljudskoga, koji ne promiče samo blagostanje medju ljudmi, nego im je donio i višu uljudbu. Upoznavši Rimljani grčku mythologiju, poistovjetiše ga s Kronom, i uslied toga nastade priča, da je Saturn, sbačen po sinu Jupitru s priestolja, pobjegao u Italiju, pa pošto ga je tamo Jan ugostio, da se je nastanio na podnožju kapitolskoga briega. On je zatim tada još bez stalna boravišta lutajuće Ijude sdružio u državnu zajednicu i neko vrieme sam njimi vladao (zlatni viek). Na uspomenu tog sretnog doba, gdje Ijude još nije trla nikakova zemska briga i potreba, svetkovahu od 17. Decembra kroz tri dana svetkovinu