Topola

138

Dnigi odsjek.

bite one za njim, kao hrle lovice tragom gonjena zvjereta, i nikada ne počivaju, dok ga ne dotjeraju u ludilo i u smrt. Takove jesu Erinyje u svojoj strahoti i po starijem shvatanju. No kao što kod Hada i Persephone vidjesmo dvojaku narav, po kojoj su oni koli neumoliva i okrutna božanstva srnrti, toli blaga i blagoslov udjeljujuća božanstva plodnoga krila zemlje, tako i o Erinyjah postoji uz onu strogu i mračnu pomisao još prijatnija i blaža. Dok.godj je kod ljudi vriedio zakon krvne osvete, onaj strašni riek „oko za oko i zub za zub“, mogla im je goditi misao na neumolivost i nepomirivost Erinyja. No kada su ti surovi praodnošaji uminuli pred blažom uljudbom i kada se je gradjansko družtvo okružilo uredbami, koje su štitile život pojedinca od samovoljna napadanja; tada se je mogla zametnuti i razširiti ideja üblaženih i blagi blagoslov udjeljujućih Erinyja. Pjevajuća mythologija spoji tu mienu s posebnim dogadjajem, naime s osnutkom Areopaga u Atheni i očišćenjem majkomorca Oresta, obavljenim po tom prečastnom sudištu. Kada je bo Oreste ; veli priča, želeći osvetiti umorstvo plemenitog si otca Agamemnona, bio übio svoju mater Kl3'taemnestru i podlog joj ljubavnika ikegistha ; lutaše on dugo vremena, gonjen Erinyjami i л т ес gotovo lud, po svietu, dok mu se ne smilovaše Apollon i Athena, blaga božanstva sjajnoga aethera. Apollon očisti Oresta na svom žrKeniku u Delphih i branjaše zatim sл r oga štićenika na sudištu Areopagu, što ga bijaše Athena zasnoA'ala. Areopag oprosti Oresta krivnje, jer Athena, glasujući i sama i bacivši bielu kruglju u žaru, stvori jednakost glasova. Erinyje se doduše izprva srdnuše radi toga i zagroziše se attičkoj zemlji posvemašnjom nerodicom materi i tla, ali prijazno i usrdno Athenino nagovaranje napokon ih üblaži, pošto im je ona bila obećala, da će im se u Athenah na brežuljku Areopaga sagraditi svetište. Kada one napokon zasjedoše posvećeno si mjesto, bijahu pod imenom Semnae (častne) ili Eumenide (dobrohotne) od