Topola

IV. Rimska božanstva kuće i obitelji.

Prije nego počnemo govoriti o herojskih pričah, moramo ovdje spomenuti još nekoliko nižih božanstva, vrlo znamenitih u domaćem bogoslužju rim skom. Već primjetismo, da se italska plemena u obće nekako žacahu uzvišenih božanstva neba i zemaljske dubine. S toga njihovo zazivanje i štovanje većinom prepustiše javnomu bogoslužju, dočim se u svojih manjih i privatnih poslovih volješe utjecati stanovitim nižim božanstvom, koja su im Ijubeznošću bila bliža, baš kao što još i danas prosti Ijudi u Italiji svoje želje i molbe najradje stavljaju na srce svomu svetcu zavjetniku, a ne samomu svemožnomu Bogu. 1. Penati. Penati (bogovi zaštitnici spremnice = penus) jesu dobri kućni dusi Rimljana, kojih zaštiti bijaše povjereno kućanstvo, koji se dakle prije svega skrbljahu za potreban svakdanji kruh. Imena, broj i spol im nije poznat, ne možda zato, što o njih ne dodje glas do nas, nego s toga, što je narodu očito dostajala ta neizvjestna pomisao. No obično se prikazuju u dvoje. Svetište Penata jest ognjište kao središte kuće, koje ne bijaše, kako već u sgodan čas rekosmo, kod starih namienjeno jedino priugotavljanju hrane, nego najprije posvećeno religioznim svrham. Ono stajaše u jedinom ovećem prostoru, što ga vidimo u rimskoj kući, u atriju naime, gdje se obitelj sastajaše kod objeda, te se dočekivahu posjetnici. Na tom ognjištu goraše vječni oganj u čast Penatom i Vesti, pa kada zavlada poraba božanskih kipova, namještahu se posve blizu njega i kipovi Penata, većinom maleni poput lutaka i u prostijih kućah surovo izdjelani od drva. U obi-