Topola

111. Pokrajinske herojske price. Amphion i Zetko.

167

ponukala i njezinog otca Tantala, neka se griešno poigra s uzvišenimi Olympijci. Xesretnica mišljaše, da se radi mnoge i prekrasne djece svoje* smije staviti o bok Leti, koja bijaše rodila samo dvoje djece, ona pače zabrani Thebcem žrtvovati Leti i njezinoj djeci, te zahtievaše za se božansku počast. Xo radi toga zadesi ju osveta uvriedjenih božanstva. Sva djeca thebskoga vladara i vladarice pogiboše u jedan dan od nepromašivih Apollonovih i Artemidinih striela. U najljepšoj mladosti odoše sa svieta, baš kao što nježna dječica proljeća vehnu od žarkih trakova sunca. N0 ni roditelji ne preživješe Ijute nesreće; Amphion se sam übije, a Xiobu, koja se bijaše ukočila od neizmjerne boli, pretvoriše samilostni bogovi u kamen i premjestiše ju natrag u phryžku joj domovinu na brdu Sipylu. Ali i kamen bez prestanka lije suze To je jezgra toj krasnoj priči, koju stari pjesnici i mythographi pripoviedaju uz mnogovrstne razlike n pojedinostih. Xajšire i najduhovitije izpričanu nalazimo ju u Ovidijevih Metamorphosah. Pjesnici joj nastojahu sve više pridati skroz etički značaj, prikazujući propast Xiobida posljedkom težka majčina grieha, ali prvotno je bez svake dvojbe i toj priči osnov bio prirodna znamenovanja. Duhoviti Hellen svedjer se je trsio što Ijepšom odorom zaodjeti pojav, da bujni i šareni sjaj proljetne vegetacije najprije bljedne, onda posve uvehne od žarkih i zatornih trakova sunca, pojav, koji, ma koliko se puta javljao, ipak se uviek s nova vrlo kosne čuvstva svakoga naravski osjećajućega čovjeka. N0 kao što su Xiobinu priču, koja krije u sebi pravu tragičku jezgru, od pjesnika istom tragici valjano obradili, tako se je ona i u likovnoj umjetnosti istom onda dosinula pravoga znamenovanja, kada je ona bila otresla

* O broju Niobine djece viesti se razilaze Homer na poznatom mjestu (11. 24, 602 i sl.) daje joj 6 sinova i б kćeri, po Hesiodu i Pindaru imadjaše ona 10 sinova i 10 kćeri, ali najobičnija bijaše pomisao tragika, da je imala četrnaestero djece. Uviek je broj sinova i kćeri jednak. Tragici su taj predmet tnarljivo obradjivali, kako Aeschyl tako i Sophokle napisa tragoediju »Nioba«.