Topola

drago majci Mininoj i samoj Mini, da se odazvao. Kollar zavoli s gorućim srcem Minu i njegova čuvstva nadju odziv u srcu njezinu. No pomisao na Ugarsku bijaše materi grozna, činila joj se ta zemlja divljom, a Ijudi još više divljim! Bilo je nemoguće i pomisliti, da bi majka onamo pustila kćerku; zato uzme mati nagovarati Kollara, da potraži kakovo profesorsko mjesto, ako ne želi biti pastor u Lobdi, no vas trud ostade uzaludan: Kollara je privlačila k sebi rodjena gruda ! Kollar je smišljao, da se iz Jene vrati doma preko Poljske i Rusije, kako se dogovorio s Rusom Danilovom. Ali mu se ova usrdna želja ne izpuni, jer nije imao sredstava, pak zato krene doma preko Praga, gdje je nekoliko sretnih nedjelja proveo u prijateljskom drugovanju s Jungmannom, Dobrovskim, Hankom i Preslom. U Požunu se sastane s Palackim, koji se nemalo iznenadio vidjevši, da je prijatelj Kollar postao tako vatren otačbenik slavenski, dok je za svoga školovanja u Požunu bio donekle mlak rodoljub. Ovu je otačbeničku zanosnu Ijubav ponio Kollar iz Germanije kao dobitak svoga boravka. Onamo nad obalama Sale, u kraju sada doduše njemačkom, no u kojem su slavenska imena mjesta i sela, rieka i gora zvonila u ušima kao pogrebna pjesma slavenskih plemena, ondje usred mladića, zanesenih Ijubavlju k domovini probudila su se u Kollara ona snažna čutstva, koja su izražena u prekrasnom uvodu »Slavine kćeri«: Aj, zde leži zem ta pfed okem mjm slzy rom'ci'm, nekdv kolebka, nvni narodu meho rakev! U zemlji, gdje su nekoč stanovali Slaveni, pronikla je Kollarovu dušu srčba na Niemce, koji su silom utamanili i odnarodili Slavene. Može se reći, da ne bi bilo »Slavine kćeri«, da nije Kollar dovršio nauke u sveučilištu jenskom. Sad se uputi Kolldr k svojim rodjacima u Slovačkoj, a prije svih k svomu bratučedu Janu, najvjernijemu prijatelju svojemu. Ovdje u seoskoj tišini živio je Kollar sebi i srcu svome. Vruća Ijubav k Mini postane mu kastalijsko vrelo, iz kojega su ključale njegove nježne »znelke« (soneti, zvonjelice), pjevajući slast i bol, ko;c su moćno preklopile n;egovo sr*.e.

11 4

Jan Kolldr.