Topola

pod bremenom, nego još više zato, đa zanosnim riečima probudjuje i osokoljuje druge. A u Kollara je bilo takove snage. »Jen neustafime v počatem již boji«, piše g. 1822. vjernomu prijatelju. »Smrt ili pobjeda« bilo je geslo ovoga duha, koje nalazimo u svakom njegovu činu i u svim njegovim spisima. Godine 1821. javi se Kollar svojim »Pjesmama«. Bila je to mala knjiga, neugledna, štampana na najprostijem papiru. Bilo je u njoj 86 soneta, u kojima pjesnik pjeva slasti i nevolje svoje Ijubavi. Predmet ne bijaše nov, jer su u Ceha i prije Kollara neki pjesnici opjevali slične sladke boli, ali tako vrela čuvstva i močne rieči pjesničke nije se čulo do tada u češkoj poeziji. K ovim »znelkama« bilo je pridano na kraju »Všelico«, gdje je štampana »Slovanka k bratfim a sestram« pozivljući složnim glasom:

Manite se tudjih, govorite svojim jezikom . . . i nam je dao Bog um i ruke . . .

U »Napisima« pak odbija jakom rukom sve striele, koje su neprijatelji sipali na njegov mili narod, te kori podlost i narodno polutanstvo, javljalo se ma u kojem obliku. Ovaj prvi pojav Kollarov na pjesničkom polju nije polučio uspjeha, koji je pjesnika s pravom išao. Slava se njegova počinje istom s drugim izdanjem pjesama, koje je sada bučnije nazvano »Slavina kćer« (Slavy Dcera). To nije bila samo promjena nadpisa, nego je izmienjeno samo biće pjesama. »Znelky« su bile Ijubavne pjesme, iz kojih je po koji otačbenički uzdisaj svjedočio, da je pjesnikovo srce dohodno i drugim osjećajima nego što su ona, koja bude »oči modre, milostive«. »Slavy Dcera« pak iznosi u predku narodni žar, žali se na krivice nanesene slavenskomu plemenu i budi na djela, potiče na napon sviju sila, da bi se slavenski narodi oslobodili od neizrečenih nevolja, s kojih pate! Već sam veličanstveni »pfedspev« javlja, da se približava zanosan apostol narodne slave, a ne Ijubavni pjesnik. Razgledavši se pjesnik po širokim ravnicama sjeveronjemačkim, »nekada kolievci, a sada raci naroda svoga«, prolieva od žalosti suze, i kao pravedan osvetnik strogo kori zavistne susjede poradi djela, kojima su se o Sla-

117

Jan Kolldr.