Topola

venstvo ogriešili. Olakšavši ojadjeno srce suzama sabira se prorok i pokazuje svomu narodu krepkom rukom cestu do bolje budućnosti. »Ne z mutneho oka, z ruky pilne nadeje kvitne«. To je najsmionija pjesma, koja je napisana u Ceha poslije preporoda književnosti, pjesma, u kojoj se narodna zastava vije tako sigurno i stalno, da su i slabiji bojnici, koji su već očajali, bili ponukani na nov okršaj, na nov boj za nesretni, nepravedno nesretni narod. Sama ova pjesma pribavila bi Kollaru neuvelu slavu, sve da ni jedna rieć više nije izišla iz njegova pera! »Slavy Dcera«, u drugom izdanju g. 1824., razdieljena je u tri »spjeva«, I. »Zala«, 11. »Labe«, 111. »Dunaj«, od kojih svaka imadijaše 50 soneta. Pjesnik pjeva Ijubav k dragoj i Ijubav k narodu zajedno. Pjesnik se latio osobita pjesnićkoga sredstva, da bi ih spojio. Boginja Slava, majka sviju Slavena, potužila se nebu, da su je obružili vrieme i zloba; vieće bogova priznaje krivdu nanesenu Slavi, razmišlja o nagradi, koju bi trebalo da joj dadu, jedan preporučuje ovo, a drugi ono.

„V tom cos Lada Milku šepce hezka ten aj pannu stvofiv pfedstavi, a snem tichne, žasne, chvalu tleska.“

Tako je njegova Ijuba, Slavina kći, nagrada sviju krivda učinjenih plemenu slavenskomu; pjesnik, dok pjeva Minu, pjeva sve nevolje naroda svoga. U toj ideji imade ovaj nedostatak: Ijuba njegova Mina, koja je u sonetima Ijudsko, zbiljsko biće, prikazuje se ovdje poluboginjom i čini se, kao da ne bi mogla biti po Ijudsku Ijubljena. Ova nagrada za krivde nanesene plemenu slavenskomu nije dostatna . . . No sve nam slične nedostatke naknadjava milota i nježnost, vrelost i izrazitost soneta. I Ijubavne su pjesme tako divne, kakovih si prije Kollara mogao malo naći u češkoj književnosti; no golemi svoj dojam polučila je »Slavy Dcera« narodnim, otačbeničkim sonetima. Bilo je tada u Čeha doba prvoga, čistoga zanosa rodoljubnoga, zanosna je mladež čeznula za krasnim idealima, koje pjesnici prije Kollara nisu umjeli izraziti. U to zazuji lira Kollarova pjevajući 0 velikim djelima i još većim

118

Jan Kollđr.