Topola

uvjeti za takovu službu. Ova uzajamnost ne ide za političkim ujedinjenjem, zato nije pogubna vladarima, jer ona propovieda Ijubav k narodu i jeziku, ali i poslušnost i vjernost prema vladaru. Ova uzajamnost ne stvara umjetnoga jezika za sve Slavene, nego ište, da se četiri glavna slavenska jezika razvijaju za sebe, primajući sokove jedan od drugoga. Korist će ovakove uzajamnosti biti razna: bit če više prilike, da se Slaveni izobraze, jer veliki narodi stvaraju lašnje velika djela, bit će veći krug čitatelja, slavenski će se jezici izmedju se podmladjivati, a i politička će biti korist, što će ova uzajamnost oslabiti težnju za ujedinjenjem, i što će se Slaveni više Ijubiti a manje prepirati. Zatim Kollar iznosi, koje su spoljašnje, koje li unutrašnje zapreke toj uzajamnosti. Na jednoj su strani predsude evropskih naroda o Slavenstvu, a na drugoj medjusobna mržnja samih Slavena. Da se svemu torau doskoči i poluči književna uzajamnost, preporučuje Kollar na kraju knjige: i. da se u svim većim mjestima, gdje živi slavenski sviet, osnuju slavenske knjižare; 2. da književnici slavenski medju sobom izmjenjuju knjige; 3. da se urede učiteljske stolice slavenskih jezika, s kojih će se predavati i književnosti; dobro bi došao, veli Kollar, i slavenski Plutarh; 4. da se pokrene književni list sviju slavenskih jezika, pa da se pišu o slavenskim knjigama u istom jeziku, kojim su pisane, obznane i ocjene; 5. da se popune slavenskim knjigama javne i privatne knjižnice, u kojima treba da se osobito nalaze slovnice i rječnici; 6. da se sastave izporedne gramatike i rječnici; 7. da se skupljaju i štampaju narodne pjesme i poslovice; 8. da se uklanjaju tudje rieči i oblici; 9. da se poprimi jedan slavenski pravopis, a da se napusti (u latinici) pravopis udešen po njemačkom, talijanskom ili magjarskom jeziku. Ova je uzajamnost još moguča u naroda, koji ima više vjera, alfabeta, običaja i podneblja; zato treba da se svi pravi slavenski otačbenici skupe oko ove zastave. Cielo Slavenstvo Kollaru je jedan naroa, koji ima više različitih narječja. Mali potoci jedva nose gredice i daščice; Volga i Dunav nose velike brodove ondje, gdje

122

Jan Kolldr.