Topola

Kriva cesta može zavesti jedan narod, nikada čovječanstvo, i zabluda jednih često koristi cjelini. Vrieme se mienja, k pobjedi dovodi istinu, što je sto viekova griešeći stvorilo, doba razori«. U prvom pjevanju slavi Kollar svoju Ijubav k Mini i patnje slavenskoga plemena. Najljepša su mjesta, gdje zanosnim riečima slavi Ijepotu Mine, Slavine kćeri. Pjesma se počinje ovako: U onoj zemlji, gdje se Sala širi po cvjetnim dolinama, gdjeno je nekoč snažna noga slavnoga Miliduha koračala, tamo stane se tužiti Slava nebu na nepravde, koje su joj počinili vrieme i zloba. Bogovi ju saslušaju, i dugo viećahu, kako bi ju nagradili, dok Lada Mileku nešto ne prišapnu. On (Milek) stvoriv djevicu, pokaže ju zboru bogova, koji joj se začudi, ušuti i taj-čin pohvali. U istom pjevanju hvali pravedne Niemce, poimence Herdera, koji je s pravim humanitetom pisao o Slavenima. U drugom pjevanju pjesnik se ukrca na Sali u fantastičnu barku, a vodi ga Milek. Vozeći se riekom izlaze mu pred pameću razne historijske uspomene iz krvave prošlosti tamošnjih Slavena. Iz sjeverne Njemačke putuje u Holandiju, da ovjenča grob Komenskoga, slavnoga pedagoga češkoga, koji je umro prognanikom u Amsterdamu. Odavle se vraća Rajnom u južnu Njemačku i svagdje ga snalaze slavenske uspomene, svagdje nahodi tragove negdašnjega sjaja slavenskoga. Došavši do medja čeških dovikuje djeci Slavinoj: »Manite se prepiraka, koje su već izkopale grob domovini«. Zatim ga mašta uznosi prema Moravskoj, Poljskoj i Rusiji. Jednim pogledom oka pregleda pjesnik cielo zapadno i sjeverno Slavenstvo. U trećem pjevanju spominje jug: Slavene u Ugarskoj, Hrvatsku i Srbiju. I ovdje su izpremiešane historijske uspomene sa lirskim uzhitima. U tkaninu povjestnih i savremenih momenata umije Kollar uplesti zgodne retoričke opomene i ponuke, samo da bi se Slaveni što prije složili. Usred ovoga sanjarenja eto nenadane nesreće: Mina je umrla. (Pjesnik to ovdje izmišlja poradi pjesničke svrhe, Mina je u istinu svoga muža preživjela.) Ipak kao što nije mogla nesreca slavenskoga

126

Jan Kolldr.