Topola

Giacomo Leopardi

i.

godine 1789. i 1815. ima samo četvrt vieka, pa Ss| ipak je ovo doba po važnosti jediuko stoljećiina. Oni, koji su veliku revoluciju pozdravili sa najvećim zanosom u svojoj mladosti, koji su u revoluciji nazrievali ideal plemenitoga čovječanstva, pobratimstva naroda, sada su već dozreli muževi, pa mirno i zrelo prosudjuju prilike bez mladenačke naglosti. Koliko su doživjeli oni, koji su se rodili izmedju godine 1765.1 1775.! Izgredi velike revolucije razorili su njihove ideale; bezprimjeran vojnički- despotizam bio je posljedica revolucije, a pobraćeni narodi gonili su se od jednoga stratišta do drugoga. Je li čudo, što vidoci ovih dogadjaja nisu razumievali dobra, koje je stvorila revolucija i što su u velikom sinu revolucije vidjeli samo angjela razora? Prvih godina iza pada Napoleonova vidimo po svoj Evropi, da javno mnienje podupire djelo reakcije. Samo malo Ijudi moglo se oteti obćenitoj struji. Istom kad su se Ijudi umirili i sabrali, i kad su stali jasnije progledavati ciljeve reakcije, počinje se javljati protivna struja, koja nam se u Italiji pokazuje kao nastojanje oko narodne samostalnosti i oko naprednjačke promjene državnih prilika. Poslije propasti Napoleonova carstva opažamo gotovo u svoj zapadnoj evropskoj književnosti jednake pojave. U Nje-