Topola

Čas učini veseo sa smiehom, Da na težki i punan žalosti Krok odoste? Činjaše se, svaki Od vas da na svadbu, a ne na smrt Gredijaše. ovjenčana družbo. A 1 vas crni Tartar i valovi Tu čekahu mrtvi. Ah! ni s djecom, Ni s Ijubama milim tad ne bjeste, Kad bez plača mimi umrijeste.

No nikako bez groznijeh suza I bezsmrtne tuge Perzijana. Ko lav kada u krdu bikova Časom skoči na hrbat jednome, Pa mu skubne sa povora 1 meso, Čas ga krvav u bokove zubne, A časom mu stegno progrizuje: Tako srčba i krepost Helena Kroz perzijske tmuše 2 bjesnijaše. Gle! panule konje i konjike! Gledaj, kola i čadori bieli Ko smetaju uteć’ dobitima; I tirana onog sa po duše Razdrpana, gdje medj’ prvim bježi! Gledaj, gledaj! omašteni krvlju Od barbara grčki vitezovi, Sto su bili uzrok Perzijancu Neizmjerne tuge i žalosti, Ko po malo jedan do drugoga Osvojeni od rana padaju. O! vječna vam, vječna uspomena, Svete sjeni milih pokojnika, Dokgod teče pera i jezika!

1 Sapi.

2 Čopore.

143

Giacomo Leofa.rdi.