Topola

Ta prije će zvijezde panuti I utonut u morsku pučinu, Nego vaše ime poginuti. Zrtvenik je vaša raka; tu će S milom djecom dohoditi majke I tragove vaše sveti krvi Kazivat im. Evo i ja padam, 0 blaženi, na zemlju i Ijubim Ove krše i grude, koje će Biti vjecno sjajne i štovane Od jednoga do drugoga mora. O, kada bih i ja s vama bio Ovdje dolje i kada bi zemlja 1 od moje krvi mokra bila! No ako je sudbina različna, Te ne pušta, da za Grčku svoje I ja oči samrtne zaklopim, Ono barem nek bogovi dadu, Da i slava vašega pjesnika Od koljena živi do koljena, Dok i vaša živi uspomena.

Drugu je pjesmu (Danteu) napisao u prigodi, kad se u Firenci sastao odbor za podizanje spomenika najvećemu pjesniku Italije Danteu. Dvie godine iza toga (god. 1820.) objelodani treću canzonu »Angelu Maju«, najglasovitijemu filologu talijanskomu, obretniku mnogih starih pisaca, koji se najpače proslavio tim, što je obreo i izdao Ciceronove knjige »De republica«. Ova canzona, koja je pravi biser medju Leopardijevim pjesmama, opet je žalba na propast književne veličine talijanske. Najprije nam dozivlje pred oči Dantea, Petrarku, Tassa, a od novijih samo Alfierija, pa veli, da sadašnjost ne prija razvoju velikih duhova, te zato moli Maja, da i u napredak budi mrtve, koji će svojim riečima pobuditi, da se ovo sramotno stoljece dade na plemenit rad ili zastidi!

144

Giaco?no Leopardi.