Topola

pionis«. Srce se pjesnikovo razplamti jasnim plamenom. Pjesnik piše bratu Karlu list pun zanosa, pripovieda mu, kako ga je osvojila grofica svojom duhovitošću i gracijom, pa nadovezuje; »Ovo poznanstvo stvara znamenitu epohu u mojem životu, jer me je oslobodilo od zabluie, jer me je uvjerilo, da ima još u svietu radosti, koje sam držao nemogućim, i da sam još vrstan za trajne obsjene pored sve svoje spoznaje i ukorienjene navike. Ona je moje srce opet probudila od sna, dapače od podpune smrti, koja je već mnogo godina trajala«. Pored svega žara čini se, da ova Ijubav nije imala dubljega koriena. Bar u kasnijim listovima i u Ranierijevu opisu Leopardijeva života nema više o tom spomena. Pošto je zimu god. 1826./27. prezimio u očinskom domu, vidimo ga, gdje s proljeća putuje u Firenzu. Poslije kratkoga boravka u Bologni, stigne u Firenzu u lipnju. Težka bolest očiju mučila ga cieio Ijeto, tako da je gotovo uviek čamio kod kuće, ne mogući ništa raditi. Znameniti Ijudi u gradu, domaći i tudji, Niccolini, Gino Capponi, Frullani, Giordani, Colletta, Manzoni, koji je došao iz Milana, i Bunsen pohadjali su ga u bolesti, i bar na mahove razbijali onu crnu maglu, koja bi se na prisiljenoj dokolici hvatala oko pjesnikove duše. Zimu godine 1827./28. zimovao je u Pizi, kamo je otišao poradi blažega podneblja. Ondje mu je bilo nešto ugodnije, bar u pismima hvali dobri zrak, toplo sunce, Ijepotu grada i prijazne stanovnike Pored sitnijih radnja bavio se u Pizi oko talijanske krestomacije, koja je u dvie knjige izišla u Milanu o trošku Stellinu godine 1827. i 1828. Ljeti godine 1828. nalazimo ga opet u Firenzi i premda mu je bilo nešto bolje, ipak gotovo u svakom listu čitamo tužbu na rdjavo zdravlje. Leopardi je opet mnogo obćio sa starim prijateljima, koji su se skupljali u čitaonici knjižara Vieusseuxa, izdavača Antologije. U tom je krugu udaren temelj preporodu Italije, osobito s pomoću nove narodne liberalne stranke, koja se protivila potajnim družtvima i urotama, te zahtievala i najzad izhodila pravo slobodnoga razvoja, liberalne ustanove i svrgnuće tudje vlasti. Leopardi je drugovao s njima, ali se nije mogao ugrijati za njihov rad,

149

Giacomo Leopardi.