Topola

bit će zato, što je b’o u obće pesimist. Bilo bi krivo tvrditi, da je zato Leopardi bio protivaik slobode. Ljeti ove godine umrie mu mladji brat Luigi. Taj slučaj, a još više nestadak novaca prisile pjesnika, da se pod jesen vrati u Recanati. Nekoj prijateljici piše prije polazka: »Grozna noć Recanatinska čeka me.« Tako je i bilo; on ostade od studenoga godine 1828. do svibnja 1830. god. u zavičaju, a onda ga ostavi, da se više nigda ne povrati. Ovo vrieme pripada medju najtmurnije odsjeke njegova života: ne može stvarati, a misli ga izjedaju; Recanati zove svojim zatvorom, svojim paklom, a život u tom mjestu purgatorijem; jedared piše: »Poginuo bih od bjesnila, gadjenja i sjete, kad bi se moglo umrieti od tih zala.« On nastoji na svaku ruku, da ode od kuće, ali velika domovina nema za njega nikakova mjesta. Najzad ga ponude profesurom iz Parme, no profesurom prirodnih znanosti! Najgore mu je zimi god. 1829. 30., kako pokazuje pjesma »Uspomene«, spjevana u isto doba. Pjesnik se oštro tuži na domovinu i na svoju nesreću, što mora bez Ijubavi i bez života kutriti u malenom gniezdu. Već mu se činilo, da sam pjeva svoju nadgrobnicu, ali ga mlado proljeće opet oživi i on zapjeva divnu pjesmu »Preporod«. U svibnju godine 1830. ostavi Leopardi svoj zavičaj i obitelj, da ih više ne vidi. Preko Bologne krene u Firenzu.

IV.

Leopardi se nadje opet u kolu svojih starih prijatelja, i ostane medju njima do 1. listopada godine 1831. Razabravši, da ne može više stvarati, poimence da ne može urediti mnogobrojne filologijske rukopise, predade svoju filologijsku gradju prijatelju, Švajcaru Ludwigu Sinneru, koji izbor objelodani u knjizi; »Excerpta ex schedis criticis Jacobi Ltopardi, comitis. Bonae 1834.« I izdavači Didotova izdanja Stephanova rječnika »Thesaurus linguae Graecae« imali su priliku, da se koriste Leopardijevim rukopisima. Ovi su rukopisi poslije Sinnerove

150

Giacomo Leopardi.