Topola

smrti predani »Biblioteci Magliabecchiani« u Firenzi, gdje se još sada nahode. Za svoga boravka u Firenzi objelodani Leopardi novo izdanje svojih pjesama (Canti del Conte Giacomo Leopardi. Firenze 1831.), u kojem imadu na broj 23 pjesme, neke su medju njima nove. Pjesnik ih je posvetio »svojim prijateljima iz Toskane«. U posveti veii, da je sve izgubio, a dobio je samo prijatelje. Medju njima se iztiču osobito Ranieri, onda učeni Pietro Giordani i Colletta, pisac čuvenoga djela »Storia del reame di Napoli dal 1734. sino al 1825.«. U ovim novim pjesmama nalazimo bitnu razliku prema pjesmama iz mladenačkoga doba. Leopardi je sasvim napustio strogi, Petrarkin oblik canzone. Na njegovo mjesto dolazi slobodniji oblik, u kojem su kitice nejednake i različite dužine, a slikovi (rime) nalaze se samo ondje, gdje se lako i prirodno nadavaju. Rima se nalazi redovno na kraju kitice, a neriedko doiazi i rimalmezzo, t. j. svršetak stiha rimuje se ne sa svršetkom drugoga stiha, nego sa njegovom cezurom; a tim se podaje govoru neka osobita melodija. Osim ovoga slobodnijega oblika canzone nalazimo i Verso sciolto, koji odgovara englezkomu »blankversu«. Ali ne samo u stihu, nego i u jeziku pokazuje se težnja na jednostavnost: latinizmi prvih pjesama izčezli su u novim pjesmama, isto tako nema u njima one naprave rieči i nadute emfaze, koja se rado nalazi u književnostima južnjačkih naroda; a još manje imade »concetta«, onih epigramatskih oštrica u misli, kojima se Talijani inače toliko dive. U izboru izraza pogadja pravu mjeru, opisima i pridjevima tvrduje, u svemu izbija jednostavnost, golota i istina. Plinije veli za grčku skulpturu: graeca simplicitas est nihil velare (grčka je jednostavnost ništa ne kriti), a to je postalo geslo Leopardijevo, po kojemu se bitno razlikuje od ostale lirike tadašnje Italije. On umije svoju misao uviek izraziti jasno i istinito, zato se i doimlju njegove pjesme svakoga svojom izravnošću. Učitelji su bili Leopardiju u tom poslu stari klasici, ali se mnogo naučio i od Engleza, kojima se mnogo divi. O poeziji svojih zemliaka veli pjesnik: »Stihotvorstvom i

151

Giacomo Leoparđi.