Topola

drugim takvim ludorijama radimo samo u prilog svojim tiranima, jer književnost ponizujemo do igračke i dangube, a ipak bismo samo književnošću mogli udariti trajnu osnovu narodnoga preporoda«. De Sanctis veli za Leopardijev jezikovo: »Danas, kad su mnoge misli i slike dugom upotrebom već zastarjele, ne možeš jednostavne stvari jednostavno pripoviedati bez pogibli, da ne dosadiš ćitatelju. Odatle potjeće ona potjera za riećima, ono gomilanje metafora, ona zvonkost u glasovima, epigramatsko zaoštrivanje, neobičnost u slikama, rafinovanost u čuvstvima: sve su to sredstva protiv običnosti. Leopardi je naprotiv umio u poeziji obnoviti staru jednostavnost, istinu prirode tim, što je pomladio cieli pjesnički sviet i povratio ga njegovoj izprvićnoj nepokvarenosti. On kazuje neobićne predmete bez ikakova spoljašnjega nakita, ali u jezgri liepo; prispodobe ili raetafore tražiš uzalud, kao i neobićne izraze, koji odvraćaju pozornost; pred nama stoji živa slika, a rieći zaboravljamo«. Na drugom mjestu nastavlja slavni književni historik ovako: »Giacomo je Leopardi u nas (Talijana) obnavljać veličanstvene poezije. Njegova nam lirika u svojoj cjelini podpuno prikazuje svemir, s one visine, sa koje ga je promatrao Dante; ipak je medju njima ta razlika, što je u Dante-a, dogmatika i doktrinarca, bilo potrebnih svojstava, da stvori epopeju, naprotiv Leopardi nam je, prožet tolikom skepsom u umu i tolikom vjerom u srcu, mogao i srnio u svojem obaranju svih naćela podati samo liriku, izraz unutrašnjega 'razkola, tugu poradi smrti pjesničkoga svieta, dapaće same poezije.« Dne r. listopada 1831. god. iznenada ode pjesnik u Rim, da ondje prezimi, ne kazavši za to nikomu ni biele. Prijatelji su koješta naslućivali. Iz njegovih pisama saznajemo, zašto je tako naglo ostavio Firenzu. U tom je gradu Leopardi zavolio neku po duhu i po Ijepcti odlićnu gospodju, pa je mislio, da mu ona Ijubav uzvraćr Ijubavlju, ali se prevari, te naglo ostavi grad. Neki prijatelj reče u toj prigodi za njega: »Leopardi non era fatto da amare« (L. nije bio stvoren za Ijubljenje). A jerojatno je, da su se ovi dogadjaji odrazili u pjesmi »Aspasia« i

1 5 2

Giacomo Leopardi.