Topola

»A se stesso« (Sebi samomu). U »Aspasiji« pripovieda, kako ju je prvi put vidio, zatim govori o razočaranju, jer je mislio naći u njoj svoj ideal, napokon veli, da je sad opet slobodan, i pozdravlja razum i slobodu poslije dugoga robstva i dugoga ludila; utjeha mu je, što može nepomičan ležati na travi, gledati more, zemlju i nebo i smijati se. U drugoj pjesmi (Sebi samomu) provaljuje strastan izraz vrućega, ali uviek prevarena srca, govori o posljednjoj obsjeni i prezire »neizmjernu izpraznost svega u svietu«. To je poklik očajničkoga srca, koje više ne vjeruje ni Bogu ni svietu ni samomu sebi. Lako je pomisliti, kako je bilo u duši pjesnikovoj ove zime. Zdravlje mu bješe rdjavo, tako da je riedko izlazio na polje, pa je u polovini ožujka god. 1832. ostavio Rim, ne pohodivši Sv. Petra, ni Colosseja, ni Fora, ni muzeja. On se vrati u Firenzu, gdje ostade do jeseni buduće godine. Pisma bivaju sve krača i rjedja. Oči mu ne dadu, da što radi, a uza to ga mori i nestašica novaca, tako da mu često nedostaje hljeba. Otac ili nije mogao ili nije htio podupirati sina, a sin je opet rekao, da će se samo mrtav vratiti u Recanati. Tako ostade sirota i bez doma. Uza sve to morade kadikad pisati otcu. Jednom mu piše; »Ne znam, dopuštaju li vam domaće prilike, da mi dadete dvanaest škuda mjesečne podpore. Dvanaest škuda jedva dostaje za pristojan život, premda je Firenza najcjenji grad u Italiji. No ja i ne ištem, da pristojno živem. Odreći ću se svega, samo da sastavim kraj sa krajem, ako dobijem dvanaest škuda. Bolja bi bila smrt, ali smrt valja očekivati od Boga«. Na drugom mjestu piše: »Ja se ne mogu sam uzdržavati, pa kad ne mogu prosjačiti, snaći ću se u priekoj nuždi, da umrem od gladi!« Cešće mu se povraća misao, da bi se übio, ali priznaje, da nema u njega dosta snage za taj čin. U kakovu je tamnu noć sjete klonula ova plemenita duša, najbolje se razbira iz maloga spisa u prozi, koji je prvi put štampan u njegovoj knjizi »Operette morali« u Firenzi god. 1834, a ime mu je; »Razgovor Tristanov s prijateljem«.

153

Gi'acomo Leopardi.