Topola

V.

Tako se primičemo k posljednjemu odsjeku njegova biednog života, kad se pjesnik malko prediže od nevolje, kad se bar kadikad üblažuju njegove tjelesne boli, kad se čini, da njegovan vjernim prijateljem zaboravlja predjašnje jade, i kad blago večernje rumenilo obasjava njegov život, prije nego će na nj bez velike borbe pasti vječna noć smrti. Do jeseni godine 1833. ostane Leopardi u Firenzi, a onda krene preko Rima, gdje se ustavio mjesec dana, u Napulj, kamo je stigao 2. listopada. To je bila posljednja postaja njegova putničkog lutanja, ovđje proživje neprekidno četiri posljednje godine svoga života. Očevidno je, da je na posljedku našao luku mira; njegove tužbe jenjavaju, oči se popravljaju i u njega prestaje ona čežnja za neprestanom promjenom boravišta. Mlad Napuljac Antonio Ranieri, deset godina mladji od Leopardija, zanesen njegovom poezijom prihližio se pjesniku, najprije ga potraži u Pizi, u Firenzi je već s njime stanovao, i napokon ga ponuka, da preseli s njime u Napulj. Leopardi je i ovdje stanovao zajedno s Ramerijem u Capodimontu, visem dielu grada Napulja, ili pak u zaseoku udate Ranierijeve sestre na podanku Vezuva blizu Porticija. Kako se malo oporavio, mogao je izlaziti i uživati krasnu prirodu ovoga »vrta Evrope«. Cesto je znao otići u Mergellinu i preko Posilippa, ili morskom obalom do Pozzuolija i Kuma; s Capodimonta bi salazio u katakombe, a sa podanka Vezuva odlazio bio u Pompeje i Herkulan. Divna okolica, zdravi uzduh, ugodno drugovanje sa znancima, pohodi znamenitih Ijudi iz tudjine i domovine, a osobito prijateljstvo Ranierijevo i njega Ranierijeve mladje sestre Paoline prijali su Leopardijevu zdravlju. Pjesnik se već podavaše vjeri, da bi mogao sasvim ozdraviti. Medju tudjincima, s kojima se upoznao Leopardi, iztiče se njemački pjesnik Platen. S njim je Leopardi usrdno prijateljovao sve do smrti. Leopardi je u to doba priredio novo izdanje svojih: »Operette morali« (Firenze, god. 1834.), spjevao je posljednje canzone: »II tramonto della luna« (zapad mjeseca) i »La ginestra«

154

Giacomo Leopardi.