Topola

prirode, da olakšaju svoje boli, Leopardiju je i priroda neprijateljsko, ili bar bezćutno biće, koje se pokorava višim zakonima i ne mari za naše boli. Najjasnije je to izrazio Leopardi u svojem »Razgovoru Islandca s prirodom«. Protiv podpunoga pesimizma duh je novoga vremena pokrenuodrugu struju, ideju neprestanoga usavršivanja. Byron, otac romantike, sam je ostavio tabor neplodnoga jadikovanja i izišao na junački mejdan, da s maćem u desnici priskoči u pomoć Grcima i da se na helenskim poljanama žrtvuje za slobodu. Leopardi nije stvorio svoje škole u Italiji, premda je našao posljedovača. On stoji u velikom sustavu talijanske umjetnosti osamljen kao dub u gori. Pa premda je Leopardi u svojoj poeziji pun očaja i negacije, ne će ga ni najpobožniji čovjek osudjivati, jer je bila prekomjerna ona nevolja i nezaslužena ona patnja, koje su pjesnika navele, da poriče Providnost i proklinje prirodu.

163

Giacomo Leopardi.