Topola

henrik Hein

i.

«-^ryo jfNMasična književnost njemačka pod kraj prošloga vieka povodila se za starinom u sadržaju i obliku, romantična pak književnost, koja se pomolila iza nje, prislonila se uz srednji viek, no obje nisu marile za sadašnjost, za savremene družtvene i političke prilike. Jednoj je bio ideal u tamnomodrom zraku Helade, a drugoj u katoličkom nebu srednjega vieka. Izmedju godine 1820. i 1848. javi se nova književna opozicija, kojoj je pred očima sjao moderni ideal, ideal bez mistike. S nekom žurbom, koja je prozi previše podavala novinarski slog i gradila samo lirsku ili fragmentarnu poeziju, dali su se pjesnici i književnici ove poezije na to, da moderni život uvedu u književnost. Trebalo je žestoke borbe, da se osvoji mjesto, pa se zato šala i satira javljaju u Njemačkoj s tolikom snagom, kakove prije nisu nigda imale. To je ona čežnja za slobodom, koja je dovela najprije Heinea i Bornea do toga, da književnosti probiju nove putove, a iza njih izlaze na mejdan mnogi drugi pisci, koje obično označuju neodredjenim imenom »Mlada Njemačka«. Ovoga se kola Ijudi doimaše u prvom redu Lord Byron, komu se već divio i Ijubio ga stari Goethe. Njegov neobuzdani prkos, prezir neslobode, njegova obrana potlačenih na-