Topola

roda, pobijanje družtvenih običaja, njegova putenost i spleen, a osobito junačka smrt na heladskim poljima sve je to postalo kao personifikacija modernoga duha i moderne poezije. I Heinea ne možeš razumjeti bez Byrona. U doba od god. 1820. do 1848. pojavila se u Njemačkoj grdna množina umnih djela, no vrieme vrši prvu, ujedno surovu kritiku. Od sviju Ijudi ovoga doba čitaju se danas izvan Njemačke od filozofa Feuerbach i još više Schopenhauer, oba više poradi izvornosti i smjelosti svojega sloga, nego poradi sadržaja. Od pjesnika ovoga doba mnogo se i neprestano čita samo Heine. Njega promatraju u Njemačkoj kao koprivu u vrtu; povjestničari se običavaju opeći na njemu, pa ga proklinju. Za prozu njegovu tvrde, da je zastarjela, a za poeziju, da je izhitrena, dok se medjutim njegova djela u nebrojenim izdanjima razpačavaju po svietu. Izvan Njemačke njegova slava živi bez prigovora, dapače neprestano raste i napreduje. On zanima Ijude u Francuzkoj kao da je savremenik; on je jedini tudji pjesnik, koga Francuz drži svojim, i to jednim od najvećih; nijednoga tudjeg imena ne nalaziš danas u francuzkim knjigama, koliko Heineovo, koje se u Francuzkoj spominje s većim zanosom nego Shellejevo ili Poevo. Kad se prije nekoliko godina pitaio, koja je stotina djela svjetske književnosti najvrednija, u svim romanskim i slavenskim zemljama bijaše na listinama Heineovo ime medju prvima; najviše se začudila njemačka štampa, kad je na englezkim listinama bio od sviju njemačkih spisatelja najčešće napomenut Heine, a naprotiv bijaše englezkih listina i takovih, koje nisu Goethea ni napomenule. Ovu svjetsku slavu Heineovu valja odbiti ne samo na vrline njegova pjesničkoga talenta, nego i na to, što imade velikih česti u njegovim djelima, koje može razumievati i čovjek male naobrazbe, i za koje se ne ište duševna plemenitost, da ih uzmogneš uživati; dapače duševna će plemenitost prije umanjiti užitak. Ondašnje kolo pjesnika nema velikaša prvoga reda, dapače samo jedan od njih može se u obće übrojati u veoma visok red: a to je Heine. Ovi pjesnici

165

Henrik Heine.