Topola

liam Ratcliff« godine 1823., prikazivala se na pozornici, ali nije uspjela. Boraveći u Berlinu nije Heine mnogo radio oko znanosti svoga budućeg zvanja; on se bio u Hamburgu privikao lakomišljenomu životu, pa je tako i u Berlinu živio. Da se sabere, podje godine 1823. u Liineburg k roditeljima, odanle krene u Hamburg i opet u Gottingen, gdje je godine 1825. imao disputu za juridićki doktorat. Odmah iza toga Heine se pokrsti. Heine nije promienio vjere iz uvjerenja, on se dapače stidio toga čina, ali je htio pokušati, da se oslobodi od težkih okova, koji su ga pripinjali o strica, a bez krsta ne bi bio mogao polučiti rajesta ni službe. U ulomku »Rabbi Bacharaški«, koji medjutim pokazuje, da Heine nije bio vrstan napisati historijski roman, pod kraj pjesnik odaje svoj stid, što je po imenu prešao k vjerskoj obćini, koja bijaše za njega neprijateljski tabor. Danas je od sviju Heineovih djela najpopularnija »Knjiga pjesama«, koja je izišla godine 1827., a u njoj se nalaze pjesme raznih godina i perijoda. Prva su skupina »M.lade boli«, od g. 1816. —1821., i ujedno najslabija; u njoj se naiaze sanjarije, popievke, romance i soneti. U njima se napominju: djetinje uspomene iz Diisseldorfa, sladke slike iz mladenačkih godina, Ijubav k majci, Napoleonov kult, katolička romantika renske zemlje, mrtvački ples na groblju i svakojake sanjarije. U njima se čuju šale i žalbe poradi nedostatka novaca i poradi raznih ponizivanja. Pjesnik govori zanosno 0 akademijskom drugovanju i o sveučilištu, a poimence slavi profesora Schlegela, zatim iznosi svoje otačbeničke odisaje u stilu »burša«, kojemu se Pleine brzo podao. Uza to pjesnik strastno izražava samosviest svoga genija i razne Ijubavne brige i nevolje, najzad izstavlja i očaj poradi nevjerne Ijubovce, koja pri svojoj svadbi pije njegovu krv i izjeda njegovo srce. Medju najljepše idu pored nekih pjesmica soneti i romanca »Belsazar«, koja je nastala po svoj prilici pod utjecajem Bjronovih hebrejskih melodija, te divna pjesma o grenadirima. 174

Henrik Heine.