Topola

Drugi odsjek ima nadpis »Lirski intermezzo«, jer su ove pjesme prvi put izišle godine 1823. kao intermezzo izmedju obje loše drame Almansora i Ratcliffa. Sadržaj je od prilike isti kao i u prvom odsjeku, samo što je oblik dotjeraniji i slobodniji. U ovim se pjesmama riedko prikazuju direktne Ijubavne boli, nego ponajviše uspomene. Citatelj zato kadikad pravo ne vjeruje pjesniku. Medjutim je sasvim prirodno, što se Heine ovdje povraća k istoj strasti, premda je ostala bez nove hrane. Pjesnik nije kasnije više doživio druge strasti, koja bi bila tako jaka i znamenita po njegov duševni život. Ljubav bijaše i osrade najvažnija zgoda njegova života. Pošto je prva Ijubav minula, bio je Heine spram nje slobodniji, pa nam kazuje svu njezinu istinitu ili prepjevanu povjest počevši od dana, kad mu je Ijubav osvanula, sve do časa, kad je on za Ijubu bio kao mrtav: dapače pjesnik podade ovoj strasti još veću svježost i veće bogatstvo tim, što je svaki momenat u njezinu razvoju obrubio slikama iz prirode. U »sanjarijama« bijaše neprekidna noć, ovdje sve cvjeta, ptice cvrkuću i zviezde trepte na svibanjskom nebu. Heine i nehotice odaje, da nisu istinite one zgode, kad opisuje nježne prizore izmedju sebe i drage. Citatelj osjeća, da je pjesnik ostao prezren. Zato su mu najbolje upravo one pjesme, koje prikazuju Ijubavno čeznuće i tužni razstanak. Osobito su divne pjesmice, u kojima nam dočarava Indiju. Za Indijom uzdiše Heine kao Goethe za Italijom, na obalama rieke Gangesa osjeća se Heine voljko kao ■Goethe na obalama rieke Tibera. Ljubav k Indiji bit će u njega pobudio Bopp svojim predavanjima. U nekoj pjesmi veli Heine: »Tamo leži vrt, pun crvenoga cvieća, u tihoj mjesečini, lotosovo cvieće očekuje svoju milu sestricu«. Kolikogodj to liepo zvoni, ima u tom nešto neprirodnosti, s kojom se čitatelj često susreće u Heineovim slikama prirode. Kolorit je jak, ali nije vidjen. Srodna je pjesma o lotosovu cvietu, koji se boji sunčanoga sjaja, pa čak zaplače, kad ga njegov Ijubavnik mjesec svojim zrakama probudi. I u drugim se pjesmama javlja ovakva

175

Henrik Heitie.