Topola

Zalud, draga, glava mi je Probijena, boli vreli, Ta jurno sam kroz nju djule, 1 Kad su mi te preoteli.

_Ja ću, dragi, kosom mojom Zapušiti smrtne rane, Sve će proći, kamo suza Iz dragina oka kane!“

Molila me tako liepo, Tako sladko, tako milo, Htjedoh da se dignem k njojzi, Xa ino mi nije hilo.

Tad se rane otvoriše, I iz glave i iz grudi Posuktaše vrela krvi . . . |a se trgoh i probudih.

Uz ove biserne nježne pjesmice ima već i krupnijih, gdje se govori o manje svetoj Ijubavi, a rieči su mu gdješto i odviše trivijalne. Iza ovoga odsjeka ide »Povratak kući«, napisan od godine 1823. do 1824. u Hamburgu i Cuvhavenu. »Povratak kući« znači ovdje povratak u Hamburg, gdje se dogodio pjesnikov Ijubavni roman i gdje mu poznata mjesta dozivlju u pamet stare rane. Uz ovaj glavni predmet zbirke prislanja se i drugi, na ime prvi pogled na more, koje do tada nije bilo opjevano u njemačkoj poeziji. Pjesnik je na svom putu našao rodjake dragine; mladja joj sestra Tereza sasvim naliči, osobito kad se smije, ima iste oči, koje su ga survale u toliku nesreću. Pjesnik se zaljubi u mladju sestru sa svom žestinom, ali opet bez uspjeha. Zato veli u nekoj pjesmici: »Tko prvipht Ijubi, ma i nesretno, taj je bog; a tko drugiput Ijubi bez sreće, taj je luda.«

1 Tane.

177

Hcnrlk Heine.

Slike Iz svjetske književnosti. I. X2