Topola

Koji se sjete, nose i lornjete Pa hajde brzo kroz sivu prašinu, Hajd’ živo tamo u divnu zelinu, Hajde po bregovih, hajde po dolinah, Tu sjedaju sretni na velenac cvjetni, Tu sluša rulja priželjak slavuja, I gase žedju i mute studence, I beru cvieće i viju te vience, I čude se drvlju, kako brzo rasti, Tope se u slasti, I kliču burno: Al’ je divan maj!

Pa evo i k meni dodje isti maj. Stari smo znanci. znade, gdje ja stojim Pa triput kucnu na vratima mojim ; „Sanjalo bliedi, zlatni daa ne gubi, Maj ti je došo, hoće da t’ poljubi!" Al’ vrata moja zaključana stoje, I ja mrko viknuh iz odaje moje; Zalud me mamiš, ti goste opaki, Ta ja sam tebe progledao skroz; Progledao sam život i njegovu zlost, Gledo sam mnogo, pregledo sam sviet, Gledo sara mnogo, mnogo i duboko, I vedro mi se zamutilo oko, Nestade nada iz srca mi miada, Radcsti nesta, a sa njena mjesta Muke se roje u moj život klet. Gledo sam dosta kroz kamenu koru Ljudskih domova i Ijudskih srdaca, I svugdje nadjoh vjerolomnu vraž, Prevaru podlu i pretvornu laž. Čitam sa lica misli izdajica; Bacim li pogled na djevice mlade, Kroz rumen stida vidim grješnu strast, A majke nji’ve to su lutke žive,

180

Henrik tieine.