Topola

Imala je još sestara, A 1 su one davno pale, Pa se s jadom i radošću U noć vjetrom razvijale.

Kao magla izčezle su Drobne, plave, zviezde male, A 1 su najprie mome srcu Jad i tugu olakšale.

Pa i sama Ijubav moja Izčezla je ko dah laki Oh, pa i ti, stara suzo, Kani ćasom, kani taki!

U ovim se pjesmama vidi, da Heineu kao čovjeku nedostaje jednostavnosti i pravoga čuvstvenog života, a mjesto toga nalazimo obično izraz, koji ide za efektom. Ovaj je slog donekle srodan s alegorijskim pričajnim slogom njemačkih romantika, pa ipak Heine nije pravi romantik, kako neki drži: on je u obće moderan realist. Neki su njegovu oveću pjesan »Atta Troll« (Medvjed) zlobno nazvali djelom, u kojem se raztvara romantika. Ovdje je romantika samo bogato, blistavo odielo, pod kojim se krije moderni duh, da uzmogne najzad skinuti ovo krabuljno ruho. Po romantičnom načinu životinje govore, medvjedi izmjenjuju svoje misli, iznosi se sviet duhova; pa opet nalazimo u pjesmi osobit realizam u slikanju mjesta i prilika. Pjesma je zapravo pripoviest, kako Heine s mladom Francuzkinjom, svojom prijateljicom, boravi na ladanju u Pirenejima i ondje vidi medvjeda na sajmu, gdje igra. Medvjed uteče svojemu vodiču, pobjegne u goru, gdje ga ulovi i übije Laskaro. Pjesnikova Julietta dobiva krzno, da ga metne pred postelju, a Heine nas i previše upućuje o tom, da je kasnije često sam bos stajao na ovoj medvjedjoj koži. Radnja je po tom dosta realistična; i pojedinosti u putovanju prikazane su s prirodnom vjernošću.

186

Henrik Heine.