Topola

su prema freskama pomno izradjene slike na stalku. U grčkoj je komediji svjetlo i mjesto, kao u Mihel-Angelovoj sistinskoj kapeli: ovdje je sve, kao i u Sistini, vebko, prostrano, silno, stvoreno po duhu, koji lirskom olujom svojih čuvstava, smjelošću svojih pokrata i snagom svojih alegorija prkosi običnim pravilima; samo što je sviet Mihel-Angelov tragičan, divlje svečan, dok je Aristofanov ditirambičan, sviet karikature u okviru grčkih životnih prilika. Heine je spram Aristofana posebnik, koji je živio doma. Aristofan se kreće usred dnevnoga svjetla u giumištu medju hiljadama slušatelja, Heine se javlja obćinstvu iz svoje sobe. Heineova je lirika bčnija, i nervoznija, nego grčka satira, a posvećena je obćenitim idejama, kojih u Aristofana nema. Heine se uviek borio za pobtički razvoj i osobnu slobodu, dok je Aristofan vojevao za prošlo doba.

IV.

Heineova proza nije toliko vriedna, koliko njegova poezija. U svojoj najglasovitijoj prozaičnoj knjizi, u »Slikama s putovanja« pokazuje se najprije učenikom Sterneovim, a kasnije, kad bude samostalniji, uviek je domišljat i živahan, ali je riedko kad bio vrstan svladati predmet, koji bi obradjivao. Pisao Heine za Francuze o njemačkoj filozofiji ili za Niemce 0 francuzkom slikarstvu, jednak je diletant. Njega su uviek držali za novinara, ali to nije rieč, koja bi dovoljno označivala snagu njegova bića. Heine nije bio pravi radnik, premda nije bio bez marljivosti i premda je stekao liepa znanja. Ipak je samo kao pjesnik velik; većina je njegovih prozaičnib spisa sastavljena za potrebu dana, a što se tiče listova, izdanje njegovih pisama samo je naudilo njegovoj uspomeni,'jer ga redovno prikazuju u rdjavu svjetlu; vidi se ponajčešće, da ide samo za svojim probitkom, a novčana je neprilika neugodan predmet 1 onda, kad se tiče velika talenta. Heine nije dugo živio. Za napona duševne sile snadje ga strašna bolest. On je uviek bio nježan i boležljiv; u mladosti ga je mučila Ijuta glavobolja; zato se uzdržavao od žesto-

190

Henrik Heine.