Topola

kih pića, pa se zadovoljavao tim, da pomiriše bocu renskoga vina, koju je imao uza se. Rano su mu bili živci potreseni, pa da se razboli, nije trebalo toliko izgreda, koliko su neki držali; Heine je pravi fanfaron »de vices«, te se neprestano hvali svojim manama. Njega stiže bolest, koja je često sudbina onih, koji neprestano rade na duševnom polju: snadje ga afekcija hrbtenjače najprije uz kljenut vedja a zatim pomalo svega tiela. Gotovo osam godina ležao je pjesnik u Parizu kao prikovan na postelji. Njegov život nije bio ni velik ni sretan, a može se podieliti u dva odsjeka: u Njemaćkoj boravi do srpanjske revolucije, a od godine IS3I. do smrti godine 1856. živi u Parizu. Bio je to život bez raćuna, ali nije bio bez nagona za ono, što je prijalo razvoju njegova talenta. Nije vjerojatno, da bi bio Heine postigao svjetski glas i kao satirik stvorio takova uzorna djela, da je ostao sav svoj viek u domovini. Njegove su mladenaćke godine prolazile pod pritiskom reakcije, njegove su »Slike s putovanja« izišle na glas kao izraz političkoga nezadovoljstva, ali se doskora pjesnik okani politike. Zatim srpanjska revolucija osvježi zrak, Heine se trgne, podje u Pariz, i kad njemački »Bund« zabrani njegove knjige, bio je prisiljen, da stalno ostane u Parizu. Ministarstvo Guizotovo dade mu potajno malu godišnju plaću, 0 kojoj mogaše bar donekle bezbrižno živjeti i poradi koje je bio izvrgnut oštrim navalama. Ove navale nisu neosnovane, ali su prestroge. Ne smijemo zaboraviti, da je Heine bio nevježa u stjecanju novaca. Izdavaći su dobili od njegovih knjiga milijone i milijone, a on je »Knjigu pjesama« za sva izdanja prodao knjižaru Campeu za 50 louisdora; tako je bio prisiljen pjesnik, da za svega vieka moljaka milosti nju u strica. Da su on i mala grisetta Matilda, koju je uzeo za ženu, umjeli bolje gospodariti, možda mu ne bi trebalo državne pripomoći. Ova ga je pripomoć po svoj prilici sprećavala, da ovo ili ono napiše o francuzkom ministarstvu u njemaćkim novinama; uza sve to ne može se dokazati, da je poradi ove pripomoći pisao proti svojemu uvjerenju.

191

Henrik Heine.