Topola

laveći «Matica Hrvatska» ove godine petdesetgodišnjicu svoga obstanka, smišljao je odbor «Matice» sve na -čine, kako da se dostojno proslavi ovo znamenito razdoblje u životu našega družtva. Napokon sievne misao, da se uz ostali ovogodišnji književni dar, uz «Spomen-knjigu «Matice Hrvatske» dade na sviet i; «Antologija umjetnoga pjesništva hrvatskoga» od početka njegova do danas, a da ju posvetimo častnim «preporoditeljima naroda hrvatskoga» i roditeljima naše «Matice». Sama ta misao kazala nam je, kako ćemo sastaviti ovu knjigu. Naši su preporoditelji kao mladi i zanosni viestnici novoga dana počeli pjesmom buditi obumrli svoj narod. Svaki nara stih njihov kazuje, da su ponosito gledali na tri sta godina pjesništva hrvatskoga prije sebe, svaki nam stih kazuje, kako su se mliekom odojili na prsima vile pjevačice našega slavnoga Dubrovnika. Oni su idejom ilirskom brzo uzpalili narod hrvatski, uznesli ga na visoko narodno stanovište; oni su svoj narod ogrijali idejom slavenskom, koju su primili od naših starih pjesnika, a koja je toliko stara, koliko i pjesništvo hrvatsko : ona je živjela kao sladka slutnja, kao živa čežnja, ali i kao neizviestna misao, kad