Topola

Pjesma.

Ah tog pamet moja ne dohita, Korabljo, mila korabljo, Kako pade Bosna ponosita A pod tursko ljuto kopito? Niti marim znati to, Mila moja korabljo. Bude I’ dugo robove odgajat, Korabljo, mila korabljo? II će ona jošte sretno stajat Svoju imat kuću, hljeb i so? Radje to mi reci, to, Reci, vjerna korabljo.

Poc li ćemo nebogu po Stojku, Korabljo, mila korabljo? II Slobodu, ljepotu djevojku, Da si ju na otim vodimo ? To ti meni reci, to, Moja krilna korabljo. Čujem nešto gorami ozvanja, Korabljo, mila korabljo : Već «hrvatka» čalmi se ne klanja! 0 ! čuvenje blaženo. Hitro ! hitro, korabljo ! Bog znaj kad se vidimo. A7idrija Palmović.

Kod Solfeirina. Dovojevah! - sudjene mi evo ! Tudju zemlju mlada krvca kvasi, Mladu vieku luč se evo gasi : S Bogom, dome ! S Bogom, rode moj ! Rana žari, čekića i reže Bi li plakô, Bože, bi li pjevô? Čujem evo, evo zadnji čas : Mučeniku bliži mi se spas ! —■ Vruć je danak, ljut je bio boj, Mnogi bratac, mnogi dušman leže, Brat i dušman jedan kraj drugog; Prehujala, pregrmjela bura, Dovriskao «en avant!» i «hurra!» Jednim, drugim sad već sudi Bog. Rana žari, čekića i reže Aj ! Gle onog, što me oborio ! Pavši sam ga zemljom sastavio, Te preživjeli übojica svog.

111