Topola

Čekaš, dokle mladić koji Tvoje srce čisto, mlado, Vrlinom si ne osvoji, Pa ćeš tad ga uzet rado. Ah ! kad onaj to bi znao, Sto u grobu davno sniva ! Na vojnici on je pao, A ti tome nisi kriva. Ne plači mi, k čemu suze? Ta još nisi izgubljena ; Ako njega Bog ti uze, Nij’ ti sreća polomljena. Pusti samo suzam teći, Suze lieče teže rane, A i ti ćeš suzom steći Veselije, sretne dane.

Još je rano, sviet još štuje Tvoga srca bol duboku, Al’ već mnogi uzželjkuje Za se suzu u tvom oku. Tjeraj ovce, djevojčice, Preko vode tako lako, Vedra gorska sokoliće, Čist tek gorski snieg je tako. Sve ti ovce već prodjoše, Sojčica tek ne će mala ; Sve se druge udadoše, Ti si na čas zaostala. Daj joj, brate, sjekiricu, Da napravi mostić mali, Da preveze i Soj čiču K onim drugim na obali.

Dok ti jednom drugi neko Pruži ruku, djevojčice, Da te vodi tamo prieko, Gdje su druge drugarice. /ovan Hranilović.

Na Adriji. 3. Kopači. Žarko sunce božje na hridine sije, Po otoku pustu hladna bura vije, A ja na konjicu uz miloga druga Dvoje jade trpim s putovanja duga : Zalud, brate, goniš ; konji težko gaze, I na svaki korak, gdje će stati, paze. Uz put navrh brda čuj pastirče mlado, Gdje pjesmicu pjeva, pasuć krotko stado; Tamo dolje niže strmi vinogradi, Gdje no brižni kopač s težkom mukom radi;

114