Topola

Sladko sniva o ljubavi bratskoj. Kako presta mržnja već na krsta, Krst Turčina pouzdano sreta; Oba sinci hrvatske su majke, Obojici jedna j’ briga sada:

0 slobodi i napredlai roda. Omer spava ter se posmješkava, Sladko sniva o ljubavi bratskoj, Sladko sniva o slobodi davnoj. Ej da Bog dâ san se izpunio ! Osman heg Sta fie.

Tudjinke. xiv. Zar misle silni tlačitelji roda, U tudjem svietu stišat će se plam, Sto predji naši mačem razplamtjeli I sinovima ostavili nam?! Nek na kraj svieta baci nas sudbina Medj divlje gore, orlovite stiene: U srcu našem cvjetati će samo Na domovinu milu uspomene. I srce nek nam iztrgnu iz grudi, Tu zapisano nać’ će jedno tek: Da do vijeka biti ćemo ono, Sto pradjedovi bili su nam viek. Nek sve nam krate, što se kratit može, A1 srce naše u našoj je vlasti, Za domovinu, za hrvatsko ime Sve prezirimo pustog svieta časti. Na razvalinam minuloga slavlja Svi s braćom složno dizat ćemo hram; Na maču što nam pradjedovi stekli, To opet mora vratiti se nam. Tugomir Hrvat-Bošnjak.

122