Topola

10

vrijeme bijaše od pomoći Jeanu i Guillaumu du Bellay pri njihovim književnim radnjama, a kasnije boravljaše u Langeju, naprama zamku u malenoj kući, koju mu bijaše prepustio du Bellay, da ga uzmože imati sasma blizu. Možda i je to bio jedan od razloga, zašto je Eabelais svoje volje ostavio žnpničko mjesto u Soudayu. Xo osim toga bilo je još i drugih razloga, koji ga sklonuše na taj korak. Lako, da se je preplašio oštrine, s kojom su u to vrijeme uzeli progoniti pristaše reformaeije, koji bijahu malo ne svi njegovi prijatelji : Clément Marot bude bačen u tamnicu, Louis Berquin bješe spaljen na Grèveskom trgu u Parizu 1530. sa svim tim, da ga je zagovarao njegov prijatelj Vilim Budaeus, koga je puno cijenio kralj Franjo 1., a Bonaventure des Periers, kojega- oemiše kao ateistu, sam zadade sebi smrt. Vjerojatnije je ipak, daje župu ostavio i s toga, da steče potrebitu dokolicu za svoje nauke, jer je već od davna ćutio osobitu sklonost za izučavanje, medicine i prirodnih nauka. Ta se sklonost još i poveća boravkom u Langevu, gdjeno pisci Lucijan, Hipokrat i Galen postadoše njegovim ljubimcima i gdje nađe prilike, da svojim medicinskim znanjem bude koristan stanovnicima okolice. U Langeyu, htijaše on da se u zabiti pripravi na taj studij, a to mu tako pođe za rukom, da je, kad mu je god. 1530. bilo već 47 godina, svoju osnovu u istinu izveo. Već nakon mjesec dana dobije, protiv svakoga običaja, stupanj bakalaureja medicine i to s toga, što je jur prvog dana iza svog upisa s vrlo povoljnim uspjehom sudjelovao u disputaeiji o nekom botaničkom pitanju. Onaj, koga je puk poznavao samo pod imenom „veselog meudonskoga župnika”, bijaše, veli Figuier 1 učenjak prvoga reda, koji se već bijaše odlikovao u svjema

1 Figuier, Vie des Savants illustres (Renaissance) str. 272