Topola

9

življe pravim rajem pisaca i učenjaka, gdje domaćin umije birati svoje goste; jerbo „ljubi učene ljude, koji su veoma vješti grčkomu, latinskomu, francuskomu jeziku, povjesti i teologiji“. Ovdje se Eabelais upoznaje s nekojim prijateljima reformacije. Među ovima bijahu: Clément Marot (1495. —1544.), otac francuske lirike; Hugues Salel, opat i cijenjeni francuski pjesnik, prevodilac deset knjiga Ilijade (f 1533.); Antoine Herouet, biskup iz Digne-a u Provenei, kao pjesnik veoma cijenjen; Bonaventure des Peri ers (t 1542.). Preko ovih se kasnije upozna s Galvinom i 1509.—1564.), kojega je štovao zbog njegove učenosti i temeljita znanja grčkog jezika. Ozbiljni i za reformaciju oduševljeni Calvin ne mogaše da prijateljuje sa skeptičnim Eabelaisom, koji svojim ruganjem nije ni njega štedio. No to još ne mogaše Eabelaisa opravdati u očima onih, koji su u njemu vidjeli opasna učenjaka i tajna prijatelja reformacije. Abbé Pérau, jedan od najprvih izdavača Eabelaisovih djela, (1592.) veli o njemu: „Nema sumnje, da je pisac Gargantue u dnu duše bio pristaša novoga nauka, i da je od svega srca želio, da mu pomogne pribaviti pobjedu u Francuskoj, kako se vidi iz 2. poglavlja I. knjige i iz drugih mjesta njegove djela“. Eadi toga su na Eabelaisa s mnogih strana mrzili, te ga time silili, da se dade pod okrilje još moćnijih prijatelja. Ove nađe među svojim prvašnjim saučenicima u Basmetti, i to u braći du Bellay, koji su obnašali visoke časti u državi i crkvi, te su ih na dvoru osobito cijenili. Oni su imali u 01atigniy-u krasan zamak (grad). Na njih se obrati Eabelais i dobije od njih malenu župu u Souday-u, nedaleko od zamka, gdje je odsele mogao često općiti sa svojim moćnim i učenim prijateljima. U čednom župnom stanu nastavi revno svoje nauke, te potpomagaše usrdno svoje župljane znanjem, što ga bješe stekao čitanjem medicinskih spisa. U to