Topola

jecta securibus; * virtus nec sumit aut ponit secures = magistratus; * Germania colla Romanae praebens animosa securi; * saevas s. accipiet; * Medus timet secures. securitas, atis,/. [securus] 1) bezbrižno st, s. est vacuitas aegritudinis. 2) b ezbrižno st, 1 nemar, sigurnost. securus, adj. s komp. [se-cura] 1) bez brige, bezbrižan, pouzdan, bez straha, meis a tergo tutis, securus bellum inferam; animus s. de alqa re; securior ab alqo; (Tac.) s. pro salute; (Tao.) securi adversus homines, s. adversus deos; *-J-s. alcui rei; * s quaest. indir.; također o neživu,: veseo, bezbrižan, prost, * quies, * otium; * olus; * sint tua vota licet s. repulsae, od svakoga zakraćivanja ; -j- überiorem securioremque materiam senectuti reposui; * latices, o vodi rijeke Lethe, koja brigu razbija; u zlu sm., nemaran, cum his tam s. solutisque Romani proelium ineunt, Liv.; -j-jurisdictio, bezbrižnija. 2) stalan, pouzdan, siguran, (= tutus), locus, Liv.; tragoedia ; -J- loca s. ejusmodi casuum; -J- alqm s. praestare ab insidiis. 1. secus, n. indecl. = sexus sto pogl. 2. secus, adv. s komp. [sequor] upr. slijedeći, izdtoga, ali se od njega razlikuje, po tom 1) poz. secus, ne tako, obratno, drukčije, (slabije nego contra), oratorum genera dicuntur esse tanquam poetarum, id ipsum nonnullis videtur secus; s. quam, paulo s. atque; longe s.; non multo s., ne mnogo drukčije,gotovo tako; non haud s. ac quam, ne drukčije nego, upravo, bas tako, tecum agam non s. ac si meus esses frater; aliam rem aggreditur non eadem asperitate, qua Apsensium, ceterum haud s. (isto tako) difficilem, Sali. Jug. 92, 4.; u pjesnika se njim navodi poređenje ; * non s. ac Jussi, upravo kako sam naredio; nemo dicet s. hora fere undecima aut non multo s. = ne mnogo prije. Sloga se navlast. u opreci dodaje ili pojmovima izrijekom navedenim ili gdje se takovi lako pomisliti mogu, te se tako natukne protivno, recte an secus ili obratno = napravo; pro bene aut s. consulto; aut beate aut s. vivere = ili nesretno; res bene aut s. gesta; magna consolatio est, cum recordare, etiamsi secus, te tamen recto vereque sensisse ; quo se a rne erga te commissum aut praetermissum videretur, drukčije nego bi ti želio; si s. acciderit, ako se naopako zgodi ; tentatum antea s. cesserat; s. existimare de alqo ; ne quid secus scriberet = što škodljivo; -f s. loqui de alqo; = minus, neque multo s. virium in iis erat, jedn. Tac. ann. 4, 5. 2) komp. sequius, sporednim oblikom sectius (Plaut.) i setius, a) drukčij e, Plaut.; non s. quam, ut,

Verg. b) sa predidućom negacijom (non, haud nihilo), manje, neque (-(-nec) eo s.; nilo (Ter.) nihilo s., sasvim Um. a) zlo, gore, cum hoc ago s., Plaut.; invitus quod s. sit de meis civibus loquor, Liv. secutor, oris, m. [sequor] progonitelj, gladijator, koji je protivnika recijarija (retiarius) progonio, ako taj nije mogao, da mu namakne mrežu na glavu. Retiarius (gladijator s mrežom) imao je mrežu i trozub. Ako mu je uspjelo, da namakne protivniku mrežu na glavu, übio ga trozubom. sed, se ( adverbijalno osamljen abl. povratne zamjenice, prvobitno značenje „z a s e“, „o s obito“. 1) adverbijalno: sed, osobito, stramputice u: sed-itio, a ispred suglasnika se u; seducere, se-j ungere, se-cernere Ud. 2) prijedložno: sed ~bez“, sed-fraude u natpisima, se fraude esto XII. tabb., se-dulus, se-curus i pred vokalom: segnis (sine igne), sudus (sine udo). 3) adverzat, konjunkoija navodi uopće nešto protivno, dim se prednje sasvim ili djelomice ukida, popravlja ili steže (sr. at, autem, verum, vero), po tome 1) poslije p orioanja, nego, otii fructus est non contentio, animi, sed relaxatio (prvo se sasvim ukida); prividno non sed kadšto mjesto non modo, solum, tantum, sed etiam, da se prividno posvemašnjim ukidanjem prvoga i bezuvjetnim tvrđenjem drugoga opreka istakne, quod non singulis hominibus, sed potentibus populis saepe contingit; acute disputantis illud est,non quid quisque dicat, sed quid cuique dicendum sit, videre; non modo, solum, tantam, sed etiam, sed; non modo, non solum non, sed etiam, ne-quidem, non modo, solum, sed ne-quidem pogl. modo, solum. 4) poslije pojma ili rečenice afirmativne steže prediduće: ali, nego, već, Pausanias magnus homo, sed varius in omni genere vitae fuit ; existunt saepe injuriae calumnia quadam et nimis callida, sed malitiosa juris interpretatione; tako i neque ludere neque odisse, sed minime irasci decet, Sali. Jug. 51, 13., jer znači: et 1. et od. dedecet, sed minime ir. decet; po tome se upotrebljava navlast. a) kad se opet vraća na pređašnji, digresijom prekinuti glavni predmet: , ali, a, no, sed de his duobus generibus alte; rum estDruidum, alterum equitum; sed ut tum ad senem senex de senectute, sic hoc libro etc.; ; sed perge ut coeperas, b) da se parentezom prekinuta nit govora prihvati, hrv. se može ; upotrijebiti „velju“, si quis est paulo ad voluptates propensior etc., sed si quis est paulo erectior, o) kad se prediduća povorka misli dokida, pa se na što drugo prelazi: ali, i nego, no, sed haec parva; veniamus ad ma, jora; sed haec hactenus; (konoers.) i u pita-

961

securitas—sed